Na svakom koraku zasipaju nas raznovrsne informacije. Na željezničkoj stanici, na televiziji, na ulici ih primamo u velikom broju. "Koliko je sati?", "Kada polazi voz?", "ko je pobijedio na današnjoj utakmici?". Stalno slušamo ili postavljamo ta pitanja i dobijamo odgovore. Zahvaljujući napretku nauke i tehnike, svakim danom taj broj informacija koje primamo i dajemo postaje sve veći. Informacije primaju stručnjaci u pojedinim oblastima iz raznih knjiga i časopisa, službenici na svojim radnim mjestima iz mnogobrojnih dokumenata, učenici od nastavnika i iz knjiga itd. Možemo reći da informacije teku kroz kancelarije, fabričke pogone, kroz ruke mnogih ljudi, preko papira, olovki, pisaćih mašina.
A da li su to jedini načini razmjene informacija? Ako posmatrate sliku u galeriji, i tada primate informacije. Biolozi bi nam rekli da se informacije prenose i genima. Očito je da je pojam informacije veoma složen i sveobuhvatan. Zato ga treba shvatiti mnogo šire od jednostavnih odgovora na pitanje ili često spominjanih informacija koje primamo putem novina, radija i televizije.
Karakteristično je za ovako stanje razmjene informacija među ljudima, ali ne samo među ljudima, da se u velikom broju papira i obavijesti veliki dio tih informacija gubi. Neke su doduše nepotrebne i dobro je da ih brzo zaboravljamo ili bacamo u koš. No, dešava se da i neke bitne informacije "nestaju" iz našeg mozga, bibioteke, iz školske torbe. To već može da ima značajnije posljedice. Recimo, učili ste neku lekciju, a kad vas nastavnik prozove da odgovarate, jednostavno vam se "blokira" mozak i ne možete da se sjetite pojedinih detalja. Ili, vaš otac dolazi ljut kući zbog toga što je negdje zagubio veoma važan dokument, a majci nije uspio kolač zato što ga je, izgubivši recept, morala praviti po sjećanju.
Smatra se da danas svaki čovjek troši gotovo 15% radnog vremena samo na prikupljanje informacija. A gdje je tek vrijeme utrošeno na njihovu pripremu, obradu i prezentiranje drugim ljudima? Pri tome se zna da u savremenom društvu bez pravovremenih i tačnih informacija nema ni govora o dobrom i uspješnom radu preduzeća, škola, fabrika itd.
Sve veći broj ljudi radi na prikupljanju, obradi, čuvanju, korišćenju i davanju informacija. Broj službenika na ovakvim poslovima sve je veći u odnosu na broj radnika zaposlenih u direktnoj proizvodnji. Na primjer, u SAD u toku 50 godina broj proizvodnih radnika porastao je za 1,8 puta, a broj službenika ta 5 puta. Početkom XX vijeka na jednog službenika dolazilo je 40 radnika, 1949. godine na službenika dolazi svega 6 radnika, dok je 1965. godine odnos bio 1:1. U današnje vrijeme od ukupnog broja zaposlenika čak 61% su službenici. Sudeći po jednoj procjeni sovjetskih ekonomista, kada bi ostao stari način obrade informaicija, krajem ovog vijeka moralo bi se angažovati cjelokupno odraslo stanovništvo bivšeg SSSR-a koje bi radilo isključivo na tom poslu. A ko će onda proizvoditi materijalna dobra?
I u našoj zemlji razvojem nauke i tehnike, a takođe i odnosa u društvu, raste i broj informacija koje kolaju u svim gradovima, selima, školama, bolnicama, fabrikama, preduzećima itd.
Kad je u pitanju veliki broj informacija, potrebno je uvesti red da bi se one lakše i efikasnije primjenjivale. Potrebno ih je grupisati u skupove srodnih informacija (npr. informacije o bolesnicima u jendoj bolnici i sl.) , registirirati ih, odnostno zapamtiti i učiniti pristupačnim onda kada one budu potrebne. Pri svemu tome neophodno je raspolagati efikasnim sredstvima prikupljanja, memoriranja i obrade ovih informacija. U posljednje tri decenije ostvaren je veliki progres u oblasti sistematskog izučavanja informacije. Razvijene su posebne matematičke i praktične discipline za prikupljanje i obradu informacija. razvijeni su i novi uređaji koji se primjenjuju u te svrhe, a to su računari-kompjuteri (od engleske riječi compute-računati).
Nova oblast koja se danas sve više razvija, a koja se bavi savremenim načinima prikupljanja, memoriranja, i obrade informacija najčešće se zove informatika. Ovaj pojam se uglavnom udomaćio u Evropi, a prvi put je uveden u Francuskoj 1962. godine. Prva definicija oblasti informatike, koju je dala Francuska akademija nauke, glasi: "Informaitka je nauka sistemskog i efikasnog obrađivanja informacija kao medija ljudskog znanja i medija za komuniciranje u području tehnike, ekonomije, društvenih i drugih nauka, a sve to uz pomoć savremenih tehničkih sredstava".
Mada ova definicija daje osnovne koncepte kojima se bavi informaitka, ipak se ne može reći da je ona i opšteprihvaćena. Čak ni do današnjeg dana nisu usaglašena mišljenja o tome čime se ova oblast bavi. Postoji veliki broj ljudi, pa čak i vrhunskih naučnika, koji informatiku poistovjećuju s bibliotekarstvom, javnim informiranjem (radio, televizija, novine), dokumentaristikom, kibernetikom, automatikom itd.
Ipak, danas je aktuelan jedan trend da se pod informatikom podrazumijeva proučavanje računara kao savremneih sredstava za obradu informacija, s jedne strane, i primjena ovih računara u raznim drugim oblastima u realizaciji tzv. računarski baziranih obrada podataka i informacionih sistema, s druge strane.
Ova dva osnovna pravca razvoja informatike definirana u u SAD preko dvije posebne oblasti, a to su: računarske nauke (u našoj zemlji sve češće se upotrebljava termin računarstvo) i informacione nauke.
Dok se prva oblast bavi računarom kao složenom tehničkom napravom i razmatra način njegove konstrukcije i osnovnih principa rada, dotle se u drugoj obalasti računar posmatra kao efikasno sredstvo za obradu informacija. U ovom slučaju težište je bačeno na jedan sistemski pristup u prikupljanju, prenošenju, obrađivanju i prezentiranju informacija.
Nema komentara:
Objavi komentar