Upravljački informacioni sistem
Upravljanje uključuje dvije vrste aktivnosti: donošenje odluka i kontrola njihova izvršenja. Upravljački informacioni sistem treba da obezbijedi informacije za što bolje upravljanje.
petak, 5. srpnja 2013.
Informatika: Informacioni sistemi
Polazeći kroz etape svoga razvoja, čovječanstvao ulazi u tzv. postinudstrijsko društvo, sve češće nazivano informaciono društvo, dobrim dijelom zahvaljujući i računarskoj tehnologiji. Na današnjem nivou razvoja nauke i tehnike informacioni je sistem (IS) jedan od institucionaliziranih oblika manifestiranja novih tendencija.
Savremene se tehnologije razvijaju veoma brzo. Praksa pokazuje da je brzina razvoja tako velika da se ne supijeva standardizirati u opće usvojene standarde sve ono što tehnologije donose i pored izraženih napora da se standardizacija provede. Informacione tehnologije obiluju takvim primjerima. Tako je i s informacionim sistemom.
Pragmatičan pristup navodi nas da se koristimo značenjem pojmova definiranih u "Enciklopediji računarskih nauka". Već odranije znamo da se informacija definira kao znanje, posebno kada ona ljudima ili mašinama pruža nove činjenice o realnom svijetu.
Informacioni sistem (IS) može se definirati kao kolekcija ljudi, postupaka (procedura) i oprema izgrađenih, održavanih i aktiviranih za prikupljanje, zapisivanje, obrađivanje, memoriranje i predstavljanje (prikazivanje) informacija.
Razvojem informacionih tehnologija u posljednje četiri decenije ostvareni su uslovi za koncipiranja i izgradnju različitih IS. Spektar razlika širok je i praktično obuhvata sve oblasti ljudskog rada za koje se grade odgovarajući IS. Najčešće su: upravljački IS, sistemi naučno-tehničkih informacija (SNTI), uredski, obrazovni kao i ostali. U svakom od njih postoje dalje specifikacije, npr: sistemi za podršku odlučivanju, sistemi za upravljanje proizvodnjom, sistemi u armiji, javnoj upravi i sl.
I pored toga što svaka specifičnost informacionog sistema zahtijeva i različit pristup projektiranju, izgradnji i imeplementaciji, svi imaju i neke zajedničke karakteristike, tj. baziraju se na prikupljanju podataka, njihovoj obradiu informacije i opsluživanju korisnika informacijama. Zbog toga su potrebni projektiranje, opremanje savremenim tehničkim sredstvima, organizacija i učešće ljudi u svakom informacionom sistemu.
Primjena IS utiče na mijenjanje novih tehnologija kao što i nove tehnologije utiču na njihov razvoj.
Prema tome, za izgradnju i korišćenje informacionih sistema (IS) potrebno je raspolagati:
- kvalitetnim kadrom koji je u stanju da prihvati, projektuje, programira i realizira zadatke na računaru (analizatori, projktanti, programeri, operatori na računaru i slično),
- kvalifikovanim kadrom, odnosno osposobljenim korisnicima koji će moći postavljati upite putem terminala, unositi podatke i zadavati zadatke profesionalnom kadru,
- računarskim sistemom koji će i hardverski i softverski biti odabran tako da najbolje i najjedtijine generira potrebne informacije,
- utvrđenim postupcima, propisima i definiranom dokumentacijom koji služe kao osnova rada sistema,
- drugom opremom, prostorom, komunikacijama i ostalim potrebama za efikasan rad,
- dobro definiranom organizacijom rada, načinima i sredstvima finansiranja, odgovornosti i ulozi sistema u objektnom sistemu.
Sve ove komponente se međusobno povezuju u jedinstven "sistem". Takav sistem treba pažljivo projektovati, realizirati i održavati u pogonu, za šta postoje razvijeni postupci, ali prvo treba da upoznamo nekoliko osnovnih tipova informacionih sistema.
Različite vrste objektivnih sistema i različite potrebe u informacijama uslovljuju nastajanje različitih IS-a. Do sada je najatraktivniji i najbolje obrađen upravljački informacioni sistem, kojeg ćete moći vidjeti u mom slijedećem postu.
Hvala na pregledu, i svakako pogledajte vrste objektivnih sistema.
Savremene se tehnologije razvijaju veoma brzo. Praksa pokazuje da je brzina razvoja tako velika da se ne supijeva standardizirati u opće usvojene standarde sve ono što tehnologije donose i pored izraženih napora da se standardizacija provede. Informacione tehnologije obiluju takvim primjerima. Tako je i s informacionim sistemom.
Pragmatičan pristup navodi nas da se koristimo značenjem pojmova definiranih u "Enciklopediji računarskih nauka". Već odranije znamo da se informacija definira kao znanje, posebno kada ona ljudima ili mašinama pruža nove činjenice o realnom svijetu.
Informacioni sistem (IS) može se definirati kao kolekcija ljudi, postupaka (procedura) i oprema izgrađenih, održavanih i aktiviranih za prikupljanje, zapisivanje, obrađivanje, memoriranje i predstavljanje (prikazivanje) informacija.
Razvojem informacionih tehnologija u posljednje četiri decenije ostvareni su uslovi za koncipiranja i izgradnju različitih IS. Spektar razlika širok je i praktično obuhvata sve oblasti ljudskog rada za koje se grade odgovarajući IS. Najčešće su: upravljački IS, sistemi naučno-tehničkih informacija (SNTI), uredski, obrazovni kao i ostali. U svakom od njih postoje dalje specifikacije, npr: sistemi za podršku odlučivanju, sistemi za upravljanje proizvodnjom, sistemi u armiji, javnoj upravi i sl.
I pored toga što svaka specifičnost informacionog sistema zahtijeva i različit pristup projektiranju, izgradnji i imeplementaciji, svi imaju i neke zajedničke karakteristike, tj. baziraju se na prikupljanju podataka, njihovoj obradiu informacije i opsluživanju korisnika informacijama. Zbog toga su potrebni projektiranje, opremanje savremenim tehničkim sredstvima, organizacija i učešće ljudi u svakom informacionom sistemu.
Primjena IS utiče na mijenjanje novih tehnologija kao što i nove tehnologije utiču na njihov razvoj.
Prema tome, za izgradnju i korišćenje informacionih sistema (IS) potrebno je raspolagati:
- kvalitetnim kadrom koji je u stanju da prihvati, projektuje, programira i realizira zadatke na računaru (analizatori, projktanti, programeri, operatori na računaru i slično),
- kvalifikovanim kadrom, odnosno osposobljenim korisnicima koji će moći postavljati upite putem terminala, unositi podatke i zadavati zadatke profesionalnom kadru,
- računarskim sistemom koji će i hardverski i softverski biti odabran tako da najbolje i najjedtijine generira potrebne informacije,
- utvrđenim postupcima, propisima i definiranom dokumentacijom koji služe kao osnova rada sistema,
- drugom opremom, prostorom, komunikacijama i ostalim potrebama za efikasan rad,
- dobro definiranom organizacijom rada, načinima i sredstvima finansiranja, odgovornosti i ulozi sistema u objektnom sistemu.
Sve ove komponente se međusobno povezuju u jedinstven "sistem". Takav sistem treba pažljivo projektovati, realizirati i održavati u pogonu, za šta postoje razvijeni postupci, ali prvo treba da upoznamo nekoliko osnovnih tipova informacionih sistema.
Različite vrste objektivnih sistema i različite potrebe u informacijama uslovljuju nastajanje različitih IS-a. Do sada je najatraktivniji i najbolje obrađen upravljački informacioni sistem, kojeg ćete moći vidjeti u mom slijedećem postu.
Hvala na pregledu, i svakako pogledajte vrste objektivnih sistema.
srijeda, 3. srpnja 2013.
Informatika: Razvoj savremenih računara
Od prvih početaka savremenih računara 50-tih godina do današnjih verzija mnogo se toga izmijenilo i poboljšalo. Gotovo nijedna naučna oblast se nije tako brzo razvijala kao računarske nauke. Iako ne postoji čvrsta granica u razvoju pojedinih komponenti računara kao i njihovih primjena, ipak su određene prekretnice definirale nekoliko krupnih etapa u ovom razvoju. Prva etapa, ili kako se još zove, prva generacija računara obuhvata prve korake u razvijanju savremenih računara i naročito njihove primjene. Ovi računari rade na principima vakuumskih cijevi kao osnovnih elektronskih elemenata. Te elemente često možemo vidjeti u starim radio-prijemnicima, a izgledaju kao sijalica specijalnog oblika. Karakteristično je da su ovi lementi veoma nepouzdani, pa je u to vijeme dolazilo do čestih kvarova na računarima. Pored toga, za konstrukciju jednog računara bilo je potrebno jako mnogo ovih elemenata, tako da je kompjuter bio veličine sobe, a ponekad i veći. Ovi kompjuteri su se dosta malo primjenjivali zbog nedorađenog softvera, tako da su se njime koristili samo ljudi iz uskih, uglavnom naučnih krugova. U ovom prvom periodu oni se uglavnom koriste za složene matematičke proračune.
Druga generacija računara počinje da se razvija oko 1960. godine. Njen razvoj podstiču načajne tehnološke inovacije na području elektronskih komponenti. Pojavljuju se novi elementi - tranzistori. Veoma su pouzdani, a i druge karakteristike su im bolje od vakuumskih cijevi i ostalih dotadašnjih elektronskih elemenata. Pošto su dimenzije tranzistora manje, i računar se po svojim dimenzijama znatno smanjuje. Važno je napomenuti za ovu generaciju računara da im se i cijena snižava, pa postaju pristupačniji širem krugu korisnika. Softver ovih računara se širi, tako da se pojavljuju i prve primjene u ekonomiji, medicini, hemiji, fizici itd. To se naročito odnosi na probleme u ovim oblastima koji su se javljali kada je trebalo obraditi velike količine podataka (stotine hiljada pa i miliona).
Nova tehnologija u proizvodnji elektronskih elemenata dovodi i do nove - treće generacije računara, i to 70-tih godina ovog vijeka. Nove komponente zovu se intergrisani krugovi. Jedna ovakva komponenta zamjenjuje više tranzistora, u početku je to nekoliko desetina, a kasnije dostiže i na hiljade. Zahvaljujući tome, dimenzije računara se još više smanjuju, cijena i dalje opada, tako da nalaze sve širu primjenu.
Posebnu revoluciju u razvoju računarske tehnologije čini pojava mikroprocesora. To je najsavremenija elektronska komponenta, koja predstavlja kompletan procesor jednog računara u jednoj jedinoj komponenti veličine dugmeta (zato se i zove mikro, a nikako zbog njegovih mogućnosti).
Ogromne su mogućnosti primjene ovih mikroprocesora kao i mikroračunara koji u svojoj osnovi imaju procesor ovog tipa. Zbog toga su potrebe za računarima danas sve veće. Predviđa se da će učešće računarske tehnike u ukupnoj proizvodnji jedne zemlje porasti u Zemljama Europe na 6,5%, a u SAD još više, na 8,7%. U nas je sve veći broj računara i sve je značajniji njihov uticaj na privredna i društvena kretanja,kao i na razvoj drugih naučnih oblasti. Računare nalazimo u bankama, fabrikama, bolnicama, na fakultetima, institutima, na sportskim borilištima. Oni pomažu čovjeku da što bolje, brže i tačnije obavi svoje svakodnevne zadatke, ali i da dođe do novih saznanja. Nemoguće je prikazati okrilje njihove primjene.
Druga generacija računara počinje da se razvija oko 1960. godine. Njen razvoj podstiču načajne tehnološke inovacije na području elektronskih komponenti. Pojavljuju se novi elementi - tranzistori. Veoma su pouzdani, a i druge karakteristike su im bolje od vakuumskih cijevi i ostalih dotadašnjih elektronskih elemenata. Pošto su dimenzije tranzistora manje, i računar se po svojim dimenzijama znatno smanjuje. Važno je napomenuti za ovu generaciju računara da im se i cijena snižava, pa postaju pristupačniji širem krugu korisnika. Softver ovih računara se širi, tako da se pojavljuju i prve primjene u ekonomiji, medicini, hemiji, fizici itd. To se naročito odnosi na probleme u ovim oblastima koji su se javljali kada je trebalo obraditi velike količine podataka (stotine hiljada pa i miliona).
Nova tehnologija u proizvodnji elektronskih elemenata dovodi i do nove - treće generacije računara, i to 70-tih godina ovog vijeka. Nove komponente zovu se intergrisani krugovi. Jedna ovakva komponenta zamjenjuje više tranzistora, u početku je to nekoliko desetina, a kasnije dostiže i na hiljade. Zahvaljujući tome, dimenzije računara se još više smanjuju, cijena i dalje opada, tako da nalaze sve širu primjenu.
Posebnu revoluciju u razvoju računarske tehnologije čini pojava mikroprocesora. To je najsavremenija elektronska komponenta, koja predstavlja kompletan procesor jednog računara u jednoj jedinoj komponenti veličine dugmeta (zato se i zove mikro, a nikako zbog njegovih mogućnosti).
Ogromne su mogućnosti primjene ovih mikroprocesora kao i mikroračunara koji u svojoj osnovi imaju procesor ovog tipa. Zbog toga su potrebe za računarima danas sve veće. Predviđa se da će učešće računarske tehnike u ukupnoj proizvodnji jedne zemlje porasti u Zemljama Europe na 6,5%, a u SAD još više, na 8,7%. U nas je sve veći broj računara i sve je značajniji njihov uticaj na privredna i društvena kretanja,kao i na razvoj drugih naučnih oblasti. Računare nalazimo u bankama, fabrikama, bolnicama, na fakultetima, institutima, na sportskim borilištima. Oni pomažu čovjeku da što bolje, brže i tačnije obavi svoje svakodnevne zadatke, ali i da dođe do novih saznanja. Nemoguće je prikazati okrilje njihove primjene.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)