Od prvih početaka savremenih računara 50-tih godina do današnjih verzija mnogo se toga izmijenilo i poboljšalo. Gotovo nijedna naučna oblast se nije tako brzo razvijala kao računarske nauke. Iako ne postoji čvrsta granica u razvoju pojedinih komponenti računara kao i njihovih primjena, ipak su određene prekretnice definirale nekoliko krupnih etapa u ovom razvoju. Prva etapa, ili kako se još zove, prva generacija računara obuhvata prve korake u razvijanju savremenih računara i naročito njihove primjene. Ovi računari rade na principima vakuumskih cijevi kao osnovnih elektronskih elemenata. Te elemente često možemo vidjeti u starim radio-prijemnicima, a izgledaju kao sijalica specijalnog oblika. Karakteristično je da su ovi lementi veoma nepouzdani, pa je u to vijeme dolazilo do čestih kvarova na računarima. Pored toga, za konstrukciju jednog računara bilo je potrebno jako mnogo ovih elemenata, tako da je kompjuter bio veličine sobe, a ponekad i veći. Ovi kompjuteri su se dosta malo primjenjivali zbog nedorađenog softvera, tako da su se njime koristili samo ljudi iz uskih, uglavnom naučnih krugova. U ovom prvom periodu oni se uglavnom koriste za složene matematičke proračune.
Druga generacija računara počinje da se razvija oko 1960. godine. Njen razvoj podstiču načajne tehnološke inovacije na području elektronskih komponenti. Pojavljuju se novi elementi - tranzistori. Veoma su pouzdani, a i druge karakteristike su im bolje od vakuumskih cijevi i ostalih dotadašnjih elektronskih elemenata. Pošto su dimenzije tranzistora manje, i računar se po svojim dimenzijama znatno smanjuje. Važno je napomenuti za ovu generaciju računara da im se i cijena snižava, pa postaju pristupačniji širem krugu korisnika. Softver ovih računara se širi, tako da se pojavljuju i prve primjene u ekonomiji, medicini, hemiji, fizici itd. To se naročito odnosi na probleme u ovim oblastima koji su se javljali kada je trebalo obraditi velike količine podataka (stotine hiljada pa i miliona).
Nova tehnologija u proizvodnji elektronskih elemenata dovodi i do nove - treće generacije računara, i to 70-tih godina ovog vijeka. Nove komponente zovu se intergrisani krugovi. Jedna ovakva komponenta zamjenjuje više tranzistora, u početku je to nekoliko desetina, a kasnije dostiže i na hiljade. Zahvaljujući tome, dimenzije računara se još više smanjuju, cijena i dalje opada, tako da nalaze sve širu primjenu.
Posebnu revoluciju u razvoju računarske tehnologije čini pojava mikroprocesora. To je najsavremenija elektronska komponenta, koja predstavlja kompletan procesor jednog računara u jednoj jedinoj komponenti veličine dugmeta (zato se i zove mikro, a nikako zbog njegovih mogućnosti).
Ogromne su mogućnosti primjene ovih mikroprocesora kao i mikroračunara koji u svojoj osnovi imaju procesor ovog tipa. Zbog toga su potrebe za računarima danas sve veće. Predviđa se da će učešće računarske tehnike u ukupnoj proizvodnji jedne zemlje porasti u Zemljama Europe na 6,5%, a u SAD još više, na 8,7%. U nas je sve veći broj računara i sve je značajniji njihov uticaj na privredna i društvena kretanja,kao i na razvoj drugih naučnih oblasti. Računare nalazimo u bankama, fabrikama, bolnicama, na fakultetima, institutima, na sportskim borilištima. Oni pomažu čovjeku da što bolje, brže i tačnije obavi svoje svakodnevne zadatke, ali i da dođe do novih saznanja. Nemoguće je prikazati okrilje njihove primjene.
Nema komentara:
Objavi komentar