Informatika: INFORMACIJA I PODATAK, pojmovi

INFORMACIJA I PODATAK

Pojam informacije je često primjenjivan u našem svakodnevnom govoru, pa gotovo svi smatramo da ga razumijemo I pravilno upotreebljavamo. Međutim, potrebno je naglasiti da se informacija u svakodnevnom komuniciranju posmatra sa stanovištva efektivnog nivoa. Zbog toga nam može biti I bliska tvrdnja da je proces informiranja u svojoj suštini proces sticanja znanja s ciljem realizacije određenih zadataka.

U svakodnevnom govoru upotrebljava se još jedan pojam vezan za informaciju, a često se poistovjećuje s njom. To je pojam podatka.

Potrebno je, ipak, na neki način razlikovati podatke I informacije, naročito kada se ovi pojmovi posmatraju na najopštijem efektinom nivou. Podatkom se u opštem slučaju može smatrati određeni zapis o nekom događaju, pojavi ili karakteristici iz okoline koju nazivamo objektivna stvarnost.

Da bismo ove pojave registrirali I zapisali, koristimo se identifikatorima. Identifikatori su, zaporavo, nizovi znakova nekog alfabeta, a takve nizove nazivamo podacima.
Jedna pojava se od druge razlikuje I po svojim osobinama. Dodjeljuvajući svakoj osobni novi identifikator (atribut), uvode se I novi podaci. Posmatrajmo, na primjer, pojavu koju ćemo nazivati automobil. Riječ “automobil”, kao niz slova, upotrebljavamo da bismo identificirali takvu pojavu. Međutim, korišćenje toga identifikatora ne omogućuje razlikovanje pojave “automobil” od neke druge pojave, recimo pojave “kuća”. Da bi se pojave međusobno razlikovale, moraju se navesti atributi koji identificiraju njihove osobine. Recimo da su atributi automobila: vrsta, registarski broj, snaga motora, boja, proizvođać I slično, a atributi kuće: broj spratova, broj ulaza, adresa, boja I slično. Očigledno je da neke osobine mogu biti slične, a druge potpuno različite. Zbog toga je potrebno svaku od njih identificirati posebnim podatkom-atributom.
Posmatrajmo osobinu označenu atributom boja. I automobil, I kuća I noge druge pojave posjeduju takvu osobinu. Boja može biti različita I ima svoju vrijednost u spektru boja. Svaku od tih različitih boja označimo posebnim nizom znakova I taj niz znakova nazivamo podatkom kojim identificiramo vrijednost. Prema tome, dolazimo do nove vrste podatka koji predstavljaju vrijednosti atributa neke pojave. Vrijednosti mogu biti numeričke (npr. Vrijednost atributa broj-spratova-kuće), ali I znakovne (npr. Vrijednost atributa adresa-kuće). Prema tome, podaci mogu biti različiti po namjeni kao I po načinu pisanja.

    Infrmaciju, tzv. elementarnu, dobivamo povezivanjem tri podatka u cjelinu: identifikatora pojave (npr. "automobil"), identifikatora atributa (npr.  "boja") i identifikatora vrijednosti (npr. "žut"). Na taj način dobijamo elementarnu informaciju "automobil žute boje". Isto tako, dajući vrijednosti atributima registarski broj, snaga motora, vlasnik i slično, dobivamo ostale elementarne informacije o automobilu. Prema tome, svaki skup koji sadrži tri podatka-pojavu, atribut i vrijednost-formira elementarnu informaciju.

   Grupisanjem elementarnih informacija formiramo složene informacije i od njih gradimo informacione skupove.

   Potrebno je uočiti još jednu značajnu komponentu takvog definiranja infomacije-vrijeme. Automobil vremenom može da promijeni boju, neprestano stari i slično. Prema tome, vrijednost atributa kojom se određuje pojava mijenja se u vremenu, pa je potrebno utvrditi i vrijeme u kojem ta vrijednost uistinu određuje pojavu. Zato možemo reći da pojava, atribut, vrijednost i vrijeme formiraju informaciju. 

   Tek kada se ova četvorka počne koristiti za donošenje određenih odluka s ciljem rješavanja nekog problema, ona onda prerasta u korisnu, vrijednu informaciju (sa stanovišta efektivnog nivoa). Npr. Ljekarski nalaz predstavlja skup podataka koji postaju vrijedne informacije kada dođu do ljekara koji ih može interpretirati i donijeti odgovarajuće odluke o načinu lječenja pacijenta, o potrebnim lijekovima, eventualnoj operaciji i sl. Ocjene u školskom dnevniku predstavljaju, isto tako, skup podataka koji postaju korisne informacije za nastavnika pri zaključivanju konačne ocjene ili za učenika kada želi da ih ispravi.

   Podaci u suštini postaju informacije tek onda kada spoznamo njihov smisao, kada nam obogaćuju znanja i pomažu u rješavanju problema. Podatke je moguće prikupljati, obrađivati, čuvati i mijenjati način njihovog zapisivanja. Oni imaju i određena svojstva: preciznost, vrijeme trajanja i sl. Očito da su ovi pojmovi (podatak, informacija i znanje) povezani i da daju određenu sliku okoline. 

   Podaci, bilo na papiru ili u računaru, postaju informacije tek kada se upotrebljavaju (od strane prijmnika u komunikacionom procesu). Zahvaljujući novim informacijama, korisnik može da proširuje znanje o određenim pojavama i događajima iz okoline. Ukoliko se podatak registriran na nekom od medija ne koristi i akoi nema nikakvih šansi da se ikad iskoristi, on prestaje da bude podatak.