petak, 28. lipnja 2013.

Informatika: Historijski razvoj računara 2.dio

Počeo je i 20. vijek. Mada se mehanički kalkulatori sve više usavršavaju, još uvijek nema nekih značajnijih pokušaja u realiziranju računara opće namjene. tek oko 1930. godine, paralelno u Njemačkoj i SAD, javljaju se prvi pokušaji. U Njemačkoj 1938. godine Konrad Zuse (Cuze) gradi mehanički računar Z1. Kasnije ga usavršava, tako da 1941. godine mašina Z3 prdstavlja prvi računar opće namjene, i to programski kontroliran. Zuseov rad prekinuo je drugi svjetski rat, tako da on i nema mnogo uticaja na budući razvoj računara.
   Nastupala je završna faza drugog svjetskog raata. Ratna mašinerija SAD bila je u punom pogonu. Sazrela je spoznaja da su u modernom ratu veoma važna savremena ratna, ali i druga sredstva. Velika količina podataka zahtijeva istraživanje i na polju njihovog memoriranja i obrađivanja.
   Krajem rata očiti su i prvi rezultati. Najpoznatiji su elektromehanički računari: MARK 1, koji je razvio Aiken sa Haward univerziteta, i Bell-Model I, čiji je konstruktor Stibitz (Štibic). Međutim, u savremenim računarskim naukama jedan drugi računar smatra se pravim savremenim računarom opće namjene. Njega su napravili naučnici Echert (Ekert) i Mauchly (Monhli) s univerziteta u državi Pensilvaniji.
f) Echertov i Mauchlyov računar (1946. god.)
Tokom 1946. godine izašao je prvi elektronski računar. Ta godina se često uzima kao godina pojavljivanja modernih računara. Prvi koji se pojavio bio je računar ENIAC. Koristio je vakuumske cijevi kao elemente za pohranjivanje brojeva i brojanje električnih signala. Sastojao se od 18 000 ovih elektronskih cijevi, dakle, bio je prvi računar baziran na elektronskim komponentama.
Jon Echert i Prosper Mauchly  morali su savladati gotovo nepremostiv problem nepouzdanih vakuumskih cijevi. Zbog toga je ovaj računar upotrebljivan uglavnom za eksperimentiranje i istraživačke zadatke i nikad nije postao komercijalno sredstvo.

g) Von Neumannov (Fon Nojman) računar s pohranjenim programom (1946.god.)
Glavni operacioni nedostatak računara ENIAC bio je pomanjkanje memoriranih programa. Zato 1946.godine John Von Neumann predlaže novi način rada s instrukcijama, ali i podacima. On omogućuje pohranjivanje programa i podataka u memoriji računara. Orginalni Von Neumannov računar bio je model MANIAC razvijen za specijalne vojne potrebe. Von Neumann zajedno sa Echertom i Mauchlyem osniva posebnu firmu o okviru koje se proizvodi i prvi komercijalno upotrebljivi elektronski računar UNIVAC. Njegova kompanija postala je kasnije dio poznate firme za proizvodnju računara sa istim imenom - UNIVAC, danas UNISYS.

Osnovne komponente ovih prvih računara, bar sa stanovišta principa rada, sačuvale su se i do danas, tako da se često kaže da i današnji savremeni računari rade po Von Neumannovom konceptu.

Nema komentara:

Objavi komentar