Marketing: Šta se sve krije iza Konzum Pika Karticama (Vrijedi i za Kozmo i Ideu)

Studija slučaja: Konzum Pika kartica

     Historija marketinga počinje prvo od ere jednostavne trgovine kada su porodice slobodno prodavale proizvode lokalnim trgovcima, te su ti trgovci dalje preprodavali robu drugim trgovcima, pa se na taj način upravljalo viškovima proizvoda i snabdjevalo stanovništvo.

Idući dalje pojavila se faza proizvodnje, gdje je fokus bio na masovnoj proizvodnji onih proizvoda za koji su imali veliku tražnju na tržištu te su menadžeri tog vremena mislili da sve što se može proizvesti, može se vrlo lahko i prodati.

Tridesetih godina prošlog vijeka, proizvodni kapaciteti su toliko porasli da su se kompanije preokupirale kako prodati te proizvode na takvom tržištu, prezasićenom velikim brojem konkurenata, te time je marketing ušao u fazu prodaje.

Ono što i danas sadržava marketing je započelo fazom marketing sektora, još od pedesetih godina prošlog vijeka, kada se uvodi objedinjavanje svih aktivnosti, poput istraživanja, nabavke, prozivodnje, fizičke distribucije i prodaje.

Savremeni marketing se zasniva na marketingu odnosa ili eri odnosa o kojoj ću u daljem tekstu više dati pažnje.

Marketing odnosa

Istraživanjem tržišta, kompanije dobijaju podatke neophodne za naredne marketinške aktivnosti segmentiranja tržišta u grupe kupaca koji imaju iste ili slične preferencije kupovine.

Međutim takva vrsta podataka ima historijski karakter, te se ti podaci vremenom trebaju obnavljati, budući da se status kupaca s vremena na vrijeme mijenja. Npr. studenti prestaju biti studenti završetkom studija te se zaposle i počinju zarađivati veću količinu novca i tada pribjegavaju nekim drugim vrijednostima, te se na taj način mijenja i njihova kupvna moć ali i preferencije toga što oni žele kupiti i čime žele zadovoljiti svoje želje i potrebe.

Na ovakav način, stalnog praćenja tržišta i istraživanja (najčešće putem anketa, pismenog formata i/ili direktnih telefonskih poziva koje dobijamo od takvih agencija), marketinške kompanije još uvijek zarađuju veliku količinu novca i proširuju svoju mrežu. Dakle prodaju podatke o nama, koje im mi dobrovoljno, a nerijetko i zbog određenih privilegija ili poklona (novčanih bonova, popusta u trgovinama, raznim iznenađenjima i sl.) dajemo, te kompanije za istraživanje tržišta prodaju podatke, a kupci tih podataka kreiraju ponude prilagodjive našim preferencijama.
Kompanije nastoje održati na taj način odnos sa nama, kupcima, i prilagoditi svoje resurse a potom i ostvariti profit.

Ova marketinška priča zvuči sjajno, i zaista jeste takva. Problem može nastati ukoliko kompanije pretjeraju u želji za stvaranjem profita, jer znaju koliko koji proizvod za nas znači, te nas mogu iznuditi da za njega platimo maksimalnu cijenu koju smo spremni uopće izdvojiti za neki željeni proizvod.

Nova era marketinga

Nova era, era marketing odnosa je donijela marketinški alat koji se zove "Customer relationship marketing" ili skraćeno "CRM". Šta je zapravo CRM softver?
CRM softver služi kompanijama da pohranjuju podatke o korisnicima, koje uključuju sve moguće podatke koje im mi dadnemo, te se tim podacima pravi profil korisnika u bazi podataka. Na ovo sve se dodaju kupovine koje korisnik ostvari i pohranjuju se u bazu podataka. CRM softver izvlači statistiku iz podataka o tome, koji su to najčešće kupljeni proizvodi, po kojoj cijeni i količini istih kupljenih proizvoda.

         Zatim, CRM prati statistiku u kojem vremenskom periodu kupujemo, da li više zimi ili ljeti, ili u jesen ili na proljeće i koje artikle najviše tada kupujemo. Utječu li i koliko vremenske prilike, vanjski faktori, demografski faktori na naše preferencije kupovine. Da li preferiramo kupovati noći ili po danu, i u kojim vremenskim intervalima najčešće? Koliko zapravo za nas znači kupovati snižene proizvode i proizvode sa gratis poklonima? Koliko se dugo zadržavamo u kupovini i koliko proizvoda prosječno kupimo po jednom odlasku u kupovinu namirnica?

Ovo su samo neka od pitanja na koje CRM daje odgovore svojom statistikom a naredna i popratna pitanja ćete sami formulisati i, nadam se, dosegnuti racionalan odgovor.

Kako je sav ovaj koncept povezan sa Pika karticom?

Uslov da se dobije Pika kartica, jeste da na bilo kojoj kasi, bilo kojeg prodajnog objekta Konzuma ili Kozma (u Hrvatskoj) ili Idea-e (u Srbiji), popunite papirni obrazac gdje ćete unijeti svoje ime prezime, adresu stanovanja, broj telefona, mejl, godište i datum rođenja, spol, e-mail, i druge informacije.

Razlog što se korisnici Pika kartice odlučuju na pribavljanje iste, jeste što isključivo sa njom mogu dobiti određene privilegije, popusta na kupovinu u partnerskim prodavnicama, popusta na ponude turističkih aranžmana, te ono najvažnije, mogu dobiti Pika bodove.

Pika bodove korisnici skupljaju, i prema određenom rasporedu, količina stečenih Pika bodova, korisnici dobijaju bonitetne čekove koje mogu zamijeniti gotovinsko plaćanje u bilo kojem Konzum trgovačkom centru, ili kod gore navedenih partnerskih kompanija.

Sigurno ste začuli svaki put kada kupujete u Konzumu pitanje radnice za kasom: "Imate li Pika karticu?"

Upravo je Konzumu u cilju da što više korisnika dobije Pika karticu. Tako će moći pratiti direktno kretanja na tržištu u najširem smislu, ili u užem smislu, svoje kupce te utvrđivati one gore navedene analize i tako povećavati svoj profit i zadovoljstvo kupaca.

Često će vam poslati poruku kada bude vaš rođendan, poruku čestitke ili u prilikama praznika čestitati nastupajuće dane. Razvijat će famelijaran i prijateljski odnos sa vama.
Svake sedmice obavještavaju svoje korisnike o akcijama, te daju duple Pika bodove svaki utorak. Tako prate koliko su kupci lojalni i koliko priželjkuju kupovinu utorkom, te koji su to kupci, koji je to segmenat kupaca. Uz to sve prate i po čemu se sve oni razlikuju od ostalih segmenata.

Ovaj softver je dobar iz još jednog razloga, jer je on dugoročno mnogo isplativiji nego stalno istraživanje tržišta i plaćanje kompanijama za istraživanje tržišta takve usluge, o čemu je bilo riječi na početku.

Zaključak možete napraviti sami, na način kako vi doživljavate i poimate cijelu priču o Pika kartici i Customer Relationship Maketing ili CRM softveru.

Nadam se da će vam i ova moja stručna priča naumpasti kada slijedeći put budete obavljali kupovinu u Konzumu, i kada se začuje glas kasirke: Imate li Pika karticu?

Nijaz Ćehaja

Ekonomija: Kritički osvrt i rješenje ekonomske situacije u BiH i užem regionu

Tema:    Ekonomska situacija Bosne i Hercegovine, i zemalja Balkana

Uvod

Više nego smo svi, manje više, svjesni da je ekonomija BiH i užeg regiona poljuljana od posljetnih i ratnih godina pa na ovamo. Gotovo da ne postoji Balkanska zemlja koja se najadekvatnije ponijela sa ovakvim problemima, posebice koji se odnose na makroekonomske efekte koji su posljedica ekonomske krize, prije svega nezaposlenosti, te pojava da "Velike ribe jedu male ribe" koje se odnose na fabrike, a onda i na krizu u valuti pomenutih zemalja.

Problem

Već kao što sam problematizirao ove neke generalne ekonomske probleme, tako možemo i detaljnije ući u obradu niza problema koje su zahvatile ove prostore.
Idući dalje, reći ćemo da je na ove prostore rat došao u najgorem mogućem vremenskom periodu, iz razloga što je to vrijeme velikog buma, kako u informatičkom, elektronskom, mobilnom, automobilskom, građevinskom i svim popratnim sektorima, djelatnostima i naukama.
Bosna i Heregovina, razmeđena sa dva entiteta i jednom autonomnom pokrajinom, je pala pod krizu administrativno-pravnog karaktera, koji je etiketiran Dejtonskim sporazumom. Danas kada analiziramo ekonomske probleme, ne možemo a da se ne vratimo na njihov začetak u pravnom poretku, a to je upravo prethodno navedeni sporazum. Iako su brojni naučnici, stručna akademska ekspertiza, pokušavali dati prijedlog izmjene istog, to nije bilo u njihovoj moći te je cijeli proces toliko kompleksan da bi se on vodio nekoliko godina, uz generalni uslov, saglasnosti oba entiteta i autonomne pokrajine.

Rješenje

Naime, pokretačka snaga svake države u ekonomskom smislu, jeste administrativna sloboda, na način da su svi državljani u mogućnosti na lak način, veoma brzo i jeftino, otvoriti novo preduzeće.
Ako preskočimo taj čin, koji je u našoj zemlji još uvijek u tranziciji sa `težih` procedura ka ovim `olakšanim`, slijedeći faktor jesu mala i srednja preduzeća. U onom nivou u kojem jedna država ima na broju malih i srednjih preduzeća, toliko može ta država da računa svoj ekonomski napredak.
Samo iz novih, mladih i malih biznisa mogu da izrastu velike kompanije i korporacije. Takvih primjera ima zaista mnogo, od Amazona koji je nastao u garaži, IKEA maloprodajnog giganta koji je nastao na isti način, Facebooka, Apple-a, a tako i kod domaćih poslodavaca, tipa "Dr.Pasha" sapuna, Krompir.ba, Pik.ba, Sarajevo-x.ba, Bingo, i mnogih drugih poljoprivrednih, prerađivačkih, prehrambenih, informatičkih kompanija.

Koje su to konkretne aktivnosti ka ostvarenju ovih ekonomskih ciljeva?

Prije svega, sve države Balkana, a tako i BiH, ima problem školskog sistema. Školski sistem u mnogim primjerima ne prati tržište rada, te tako i dođe do fenomena deficitarnih zanimanja.
Na putu ka ostvarenju povećanja malih i srednjih preduzeća, državljane je potrebno osvijestiti o preduzetničkom načinu razmišljanja i ohrabriti ih da na taj način krenu u preduzetničke pohode.

A šta to pratktično znači?
-Praktično znači da preduzetničko razmišljanje, slobodnim riječima, podrazumijeva optimalno korištenje raspoloživih resursa (fizičkih, ljudskih, finansijskih i sl.) u nastojanju da se napravi dodana vrijednost, kako bi se na koncu ostvario profit.
Konkretne aktivnosti su organizovanje na nivou države, entiteta, kantona, općina, pa čak i nižih geografskih cjelina, preduzetničkih treninga, kurseva, obuka i javnih prezentacija, gdje će se pored treninga ukazivati i na sam značaj ovakvih poduhvata te benefiti i za pojedinca i za zajednicu ukoliko se pojedinci sami ili udruženi odluče za ovakav poduhvat.
Druga aktivnost vezana za ovu tematiku, jeste što prije promijeniti plan i program osnovnih i srednjih škola, i da se posebno u srednjim školama uvede ekonomski i politički predmet kao obavezan sve četiri godine. Na taj način bi se mogla proširiti svijest kod mladih ljudi, još od njihovih tinejdžerskih dana o preduzetništvu i započinjanju biznisa, a onda i o političkoj svijesti i cjelokupnom sistemu.

Ovo je samo kratki i započeti kritički osvrt na trenutno stanje, te ovdje nisam ulazio u dublje razmatranje ekonomije, problema i rješenja, nego sam samo započeo temu koju ću u nastavku pisanja, ako Bog da, i elaborirati po cjelinama.

Ako imate bilo kakvih pitanja vezanih za ovu i popratne teme, budite slobodni da komentarišete u odjeljku ispod.

Nijaz Ćehaja

OSCE Mission u BiH: Nastavak teme o nasilnom ekstremizmu

DRUŠTVENI DIJALOG KAOPRVI ODGOVOR NA
NASILNI EKSTREMIZAM

U uspostavljanju društvenog dijaloga potrebno je sljedeće:

     -     Motivacija, politička volja i vodstvo;
     -     Pravilno definirani ciljevi i mandat organa vlasti i jasna uloga javnog i privatnog sektora;
     -     Identifikacija slabosti u sigurnosnom i odbrambenom sistemu i strategije za njihovo otklanjanje.


DRUŠTVENI DIJALOG POBOLJŠAVA RAZUMIJEVANJE OPASNOSTI I UZROKA NASILNOG EKSTREMIZMA.

          Važno je prepoznati svoje mjesto i ulogu u procesima sprječavanja, suzbijanja i borbe protiv nasilnog ekstremizma, te uspostaviti učinkovitu saradnju i koordinaciju između svih partnera.

Osnovni preduslovi za efikasan zajednički rad su:

Dijeljenje istih ciljeva i strategije;
Uzajamno poštivanje;
Spremnost i sposobnost da se radi zajedno;
Sposobnost za određivanje pravila ponašanja i dijeljenje posla.

MUDRO PARTNERSTVO IZMEĐU
JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA

Partnerstvo izmešu javnog i privatnog sektora treba funkcionisati na svim nivoima, od države do pojedinca. Trebalo bi omogućiti maksimalan doprinos svih učesnika i održavanje osnovnih uloga svakog sektora prema normama liberalno demokratskog društva. Ova ravnoteža se može postići poštujući navedene principe zajedničkog rada.

ULOGA DRŽAVNIH TIJELA I
INSTITUCIJA

Vlade imaju primarnu odgovornost za prevenciju i borbu protiv nasilnog ekstremizma, istovremeno štiteći ljudska prava i osnovne slobode.

Uloge tijela i institucija na svim nivoima u borbi protiv nasilnog ekstremizma treba definirati u sveobuhvatnim strategijama, kao što je strategija koju je usvojilo Vijeće ministara BiH. Institucije ta provošenje zakona i druge sigurnosne i odbrambene strukture trebaju igrati glavnu ulogu u borbi protiv nasilnog ekstremizma, uz poršku tijela nadležnih za demokratksu kontrolu i nadzor.

Zakonodavni i pravosudni organi trebaju nastojati da neprekidno prilagođavaju relevantne propise i poboljšavaju procesuiranje zločina zbog promjenjive prirode nasilnog ekstremizma, poštujući ljudska prava i osnovne slobode. To zahtijeva kvalitetno planiranje i pripremu, jasnu primjenu međunaronih standarda ljudskih prava, poboljšanje komunikacije sa javnošću i poštivanja principa inkluzinvosti u radu sa lokalnim zajednicama, nevladinim organizacijama i drugim grupama.

ULOGA POSLOVNIH SUBJEKATA

Djela terorizma mogu imati veliki ututicaj na ekonomiju, sa posljedicama po tržište kapitala i investicie. Takve posljedice su posebno duboke u manjim zemljama u kojima je rizik ulaganja povezan sa kamatnim stopama. Ekonomski uticaj takvih napada je vidljiv kratkoročno kao i dugoročno. Kratkoročno, tržišta kapitala se mogu zatvoriti; dok dugoročno ulaganje može prestati. Dakle, poduzeća moraju biti uključena u nastojanja da se stvori okruženje koje sprječava razvoj nasilnog ekstremizma: to bi moglo uključivati doprinos u razvoj sigurnosne strategije i politike, te njihovu aktivnu ulogu u njihovoj provedbi.

VLADE IMAJU PRIMARNU ODGOVORNOST ZA PREVENCIJU I BORBU PROTIV NASILNOG EKSTREMIZMA, ISTOVREMENO ŠTITEĆI LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE.

ULOGA CIVILNOG DRUŠTVA

          Prednosti angažovovanja civilnog društva, posebno nevladinig organizacija, medija i lokalnih zajednica, su dugo bile zanemarene u razvoju sigurnosnih politika i strategija.

Civilno društvo mora biti osposobljeno da:

• Pruži nezavisnu vanjsku analizu  i stručnost o sigurnosnoj situacij i pitanju nasilnog ekstremizma;

• Učestvuje u definisanju politika, strategija i akcionih planova;

• Širi svijest među članovima državnih institucija i građanima o nasilnom ekstremizmu;

• Pomaže u izgradnji kapaciteta sigurnosnih institucija i nevladinih organizacija;

• Poboljša komunikaciju sa određenim grupama, a posebno mladima koji se smatraju podložnim na indoktrinaciju i regrutovanje u nasilne ekstremističke organizacije;

• Doprinese kampanjama i drugim aktivnostima za provedbu zakona institucija koje nastoje delegitimizitati nasilne ekstremističke organizacije, te učestvovati u rehabilitaciji njihovih članova;

• Spriječi zloupotrebu sredstava i infrastrukture NVO u procesima finansijranja nasilnog ekstremizma;

• Organizuje i provodi kampanje protiv govora mržnje i promovira pozitivne priče među mladima.

ULOGA ŽENA

Uključenost žena iz svih sfera, uključujući aktivistkinje, nastavnice i članice porodice, od vitalne je važnosti u učinkovitu borbu protiv nasilnog ekstremizma. Njiovo učešće u stvaranju politike je presudno kako bi se osigurlano da su sva gledišta uzeta u obzir i da su obrađeni oblici regrutovanja koji specifično ciljaju na njih. Treba prepoznati doprinos žena promoviranju kontra-narativa jer on može imati više odjeka kod određene publike. Njihov aktivizam o plitičkim, socijalnim, ekonomski, kulturnim ili obrazovnim pitanjima može dodatno doprinjei stvaranju alternativnih narativa. Osiguravanje avnopravnosti spolova u sigurnosnim i drugim državnim tijelima može poboljšati percepciju javnosti o pooliciji i drugim institucijama.

ULOGA MLADIH

Nezaposleni, neobrazovani i nezadovoljni mladi ljudi predstavljaju grupu visoog rizika. Organizacije mladih trebaju podsticai socijalno uključivanje mladih na svaki mogući način. Ove organizcaije su često u poziciji da uključe mlade ljude na način na koji druge to ne mogu. Mladi imaju važnu ulogu u stvaranjju i prenošenju kontra-priča protiv govora mržnje i nasilnog ekstremizma putem društvenih mreža i interneta.

ULOGA OBRAZOVNOG SEKTORA

Važnost obrazovnih ustanova u odbacivanju diskriminacije, segregacije i politizacije obrazovanja se ne može dovoljno naglasiti s obzirom da ovi elementi mogu u velikoj mjeri doprinjeti nasilnoj radikalitaciji mladih ljudi. Prosvjetni radnici bi trebali pomoći u širenju pozitivnih priča o društvenim vrijednostima, tolernciji, otvorenosti i povezanosti da bi se podrijevali narativi nasilnog ekstremizma. Oni bi takošer trebali biti obučeni za otkrivanje simptoma nasilnog ekstremizma u ranoj fazi, i biti opremljeni srestvima kako bi osposobili podlože studente da se suprotstave i sami dovedu u pitanje nasilni aktetremizam. Roditeljima se treba pristupiti kao prema partnerima u spječavanju ovih pojava.

ULOGA VJERSKIH ZAJEDNICA I USTANOVA

Iako je od suštinskog značaja da se izbjegne prekomjerno pojednostavljivanje nasilnog ekstremizma kao vjerskog fenomena ili problema za određenu vjersku grupu, uloga koju mogu imati vjerske vođe i zajednice može biti neprocjenjiva. Oni mogu u velkoj mjeri doprinjeti delegitimiziranju nasilnog ekstremizma razvijanjem "veze" između djela nasilnog ekstremizma i vjerskih uvjerenja i prakse. Oni su također jedinstveno pozicionirani da grade povjerenje između državnih tijela i javnosti, promoviranju međusobnu toleranciju među društvenim grupama, te da pruže neposrednu i efikasnu pomoć pojedincima pod rizikom radikaliziranja.

ULOGA MEDIJA

Mediji, bilo da se radi o javnim ili privatnim, štampanim ili elektronskim, imaju višedimienzionalnu ulogu. Oni su važan partner u prevenciji i borbi protiv nasilnog ekstremizma i ublažavanju posljedica nasilja. Mediji mogu pomoći da se podigne svijest građana o opasnostima nasilnog ekstremizma i promovirati mehanizme za rješavanje ovog izazova. Važno je naglasiti da, umjeso da se fokusiraju na počinitelje nasilnog ekstremizma i analiziranje njihovih motiva, mediji bi trebali posvetiti veću pažnju lokalnim herojima koji se svojim riječima i djelima bore protiv nasilnog ekstremizma, kao i diskutovanju o tome kako su snažne zajednice koje odlikuju zajedničke vrijednosti i poštovanje u mogućnosti da prevaziđu ovakve napade.

Sigurnostni sektor ne smije zanemariti ulogu medija kao sredstva komuniciranja sa javnošću i kao partnera za povećanje trasparentnosti svoga rada. Partnerstvo između sigurnosnog sektora i medija mora biti izgrađeno na principu povjerenja i jasnih procedura u vezi sa pružanjem  pravovremenih i tačnih informacija u slučaju napada, posljedicama i poduzetim mjerama. Stoga postoji potreba za ulaganjem u razvoj vjetšna gasnogovornika i novinara kako bi se osiguralo kvalitetno izvještavanje o nasilnom ekstremizmu.

ZAKLJUČAK

Nasilni ekstremizam predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov koji zahtijeva sveobuhvatan i jedinstven odgovor države i društva.

Dio tog odgovora se mora koncentrisati na sistemsko rješavanje društvenih i ekonomskih uslova koji pogoduju nastanku i šerenju nasilnog ekstremizma.


Za uspjeh takvog odgovora mora se osigurati poštivanje ljudskih prava, osnovni sloboda i vladavine prava.

SVI IMAJU ULOGU U PREVENCIJI I BORBI  PROTIV NASILNOG EKSTREMIZMA!

N.Ć.

OSCE Mission u BiH: Prevencija i borba protiv nasilnog ekstremizma, SVI IMAJU ULOGU!

Nasilni ekstremizam i terorizam su ozbiljne sigurnosne prijetnje, koje zahtijevaju sveobuhvatan odgovor na svim nivoima.

ŠTA JE NASILNI EKSTREMIZAM?

          Iako ne postoji jedinstveno prihvaćena definicija nasilnog ekstremizma, ovaj fenomen se obično karatkerizira kao:

"PODRŠKA ILI VRŠENJE NASILJA NAD DRUGIM LJUDSKIM BIĆIMA U KORIST POLITIČKIH CILJEVA"

TAKVO NASILJE SE VRŠI, BEZ OBZIRA NA VJERU, RASU, ETNIČKU PRIPADNOST, SPOL ILI SEKSUALNU ORIJENTACIJU.

U izradi ove definicije treba napomenuti određene ključne karakteristike:

• Ekstremizam nije sinonim za nasilni ekstremizam. One se samo javlja kada se radiklane ideje ili uvjerenja nasilno nameću drugima, bilo da  se radi o članovima porodice, široj grupi/društvenoj zajednici ili društvu u cjelini, kao jedini ispravan kodeks ponašanja i djelovanja.

• Počinitelji nasilnog ekstremizma pokušavaju dobiti identitet koji će im pružiti šitu podršku i opravdati ili legitimizirati nasilje. U tom smislu, identitet se najčešće traži kroz pripadnost određenoj regiji, rasiji, etničkoj ili nacionalnoj grupi, pokretu, itd.

• Pravo na vlastiti stav ili ideju, čak i ekstremnu, spajaju sa nasiljem. Bez obzira na to kako se stav može opravdati općeprihvaćenim ljuskim pravima i slobodama, nasilno nametanje takvih stavova se ne može opravdati

• Djela nasilnog ekstremizma često imaju za cilj izazvati gubitak ljudskih života, ekonomsku ili materijalnu štetu, ili jednostavno stvoriti nemir ili strah.

          Dakle, nasilni ekstremizam, s obzirom na njegove uzroke, način provedbe i posljedice, je složen fenomen i prestavlja izazov koji zahtijeva napore svih nas. Bez obzira na bilo kakve navodne motivacije, nasilni ekstremizam nema mjesta u bilo kojem društvu. Zajednice moraju učiniti sve što mogu da se on spriječi, a i biti dovoljno jake da izdrže pojave nasilnog ekstremizma.

ŠTA POGODUJE ŠIRENJU NASILNOG EKSTREMIZMA?

Ekstremizam postoji u svim društvima i poličikim sistemima, u demokratskim društvima kao i u diktaturama. Teorija koju zagovara veliki broj ljudi koji su upoznati sa prirodom nasilnog ekstremizma navodi da nasilje počinje tako gdje demokratski procesi prestaju.

U demokratskim društvima gdje postoji kultura dijaloga u kojem se mogu raspravljati suprotstvaljena, pa čak i ekstremna mišljenja, prostor za nasilni ekstremizam je znatno smanjen. U takvim društvima, ekstremne ideje podliježu većoj kontroli i poboljšanom međusobnom razumijevanju. U tom smislu, otvorenost države i društva ima neposredan utjecaj na izglede da ekstremizam poprimi nasilnu formu.

U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA GDJE POSTOJI KULTURA DIJALOGA U KOJEM SE MOGU RASPRAVLJATI SUPROTSTAVLJENA, PA ČAK I EKSTREMNA MIŠLJENJA, PROSTOR ZA NASILNI EKSTREMIZAM JE ZNATNO SMANJEN.
U TAKVIM DRUŠTVIMA EKSTREMNE IDEJE PODLIJEŽU VEĆOJ KONTROLI I POBLJŠANOM MEĐUSOBNOM RAZUMIJEVANJU.


U slučaju da takva otvorena i slobodna komunikacija ne postoji, ekstrmisti se izoliraju, sami sebi određuju ograničenja ili se umjesto toga opredjeljuju na nasilje.

Pomak prema nasilju od strane pojedinaca ili grupa nije neizbježan, ali je sve vjerovatniji pod sljedećim uslovima:

     -     visok nivo nezaposlenosti;
     -     ekonomska kriza; i / ili
     -     društvena izolacija.

U kombinaciji, ovi uslovi često mogu dovesti do:

     -     gnjeva zbog statuta u društvu i nezadovoljstva državnim aparatom; i
     -     dubokog osjećaja nepravde i osjećaja izigranosti od strane sistema.

STOGA JE POTREBNO RADITI KAKO BI SE SISTEMATSKI ELIMINISALI DRUŠTVENI I EKONOMSKI USLOVI KOJI POGODUJU NASTANKU I ŠERNJU NASILNOG EKSTREMIZMA, KAO I PREDUZELE MJERE ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE NASILNOG EKSTREMIZMA.

PROMOCIJA NASILNOG
EKSTREMIZMA I REGRUTOVANJE
SLJEDBENIKA

          Rana intervencija kako bi se spriječila pojava nasilngo ekstremizma je od suštinskog značaja ali prestavja i izazov. U smislu promocije i regrutovanja, koje se uglavnom obavlja putem interneta, nasilne ekstremističke grupe imaju moderan koncept djelovanja slično snažnim globalnim brendovima.

Kroz "online" reklame i aktivne profile na društvenim mrežama, takve grupe su u velikoj mjeri u stanju privući i registrovati nove članove na isti način kao i globalne korporacije.

Promotivni video materijali često prikazuju romanticizirani ideal, izostavljajući pokolj sa ratišta i bol žrtava i preživjelih, njihovih porodica i pprijatelja. Spremnost pojedinca na borbu i žrtvovanje za dobrobit grupe se slavi u nedostatku bilo kakvog racionalnog razmišljanja o stvarnim uzrocima vlastitog nepovoljnog položaja u društvu. Snimke brutalnih aktivnosti su rezervisane i namijenjene za komunikaciju sa neprijateljem, prijetnje, ucjene i "prezimanje odgovornsoti" za teroristička djela.

Internet forumi se uglavnom uspostavljaju nakon nesretnog događaja koji "potvršuje negativan narativ protiv društva ili države" i koriste se za dalju inodktrinaciju.

Osim interneta, imovina i i infrastruktura (često legitimnih) organizacija civilnog društva i tradicionalni mediji se koriste za promovisanje nasilnog ekstremizma i pridobivanje novih članova.

Ova ista infrastruktura koristi se za financiranje nasilnih ekstremističkih frupa koje često funkcionišu slično mrežama organizovanog kriminala.

Za razlku od onih angažovanih za "prvu liniju vatre", koji mogu biti prisiljeni izgubiti svoje živote, promoteri, treneri, organizatori i pokrovitelji su često visoko obrazovani, dobro zabrinuti i zaštićeni, vješti korisnici informacijskih tehnologija, sa superiornim komunkacijskim vještinama koji se korsite za afirmaciju identiteeta koji organizacija uživa. Oni su često povezani sa prganizovaniim kriminalom. Ove osobe najčešće nisu spremne rizikovati vlastite živote.

PODLOŽNE DRUŠTVENE GRUPE

          Glavne ciljne grupe za regrutovanje su nezaposleni, otuđeni i i neobrazovani pojedinci ili izolovane društvene grupe, sa jakim osjećajem društvene nepravde i osjećajem izdaje od strane države. Nasilni ekstremisti često uspijevaju u manipulaciji kada ponude dodatnu negativnu priču o državi i društvu iz kojeg se ciljana publika već osjeća otuđeno, i pozitivne narative o vrijednostima onih koji su već uključeni u djela nasilja i terora.

          Država i društvo u cjelini moraju poboljštati komunikaciju sa podložnim pojedincima i grupama, raditi na pitanjima osjećaja otuđenosti i stvoriti mogućnosti za njihovo uključivanje u društvo. Međutim, komunikaciju

GLAVNE CILJNE GRUPE ZA REGRUTOVANJE SU NEZAPOSLENI, OTUĐENI I NEOBRAZOVANI POJEDINCI ILI IZOLOVANE DRUŠTVENE GRUPE SA JAKIM OSJEĆAJEM DRUŠVENE NEPRAVDE I OSJEĆAJEM IZDAJE OD STRANE DRŽAVE.

često ne može inicirati policija ili sigurnostne službe jer takvi pojedninci i grupe imaju tendenciju da izbjegavaju državne agencije.
Stoga nevadine organizaije imaju važnu ulogu u uspostavi dijaloga, podsticanju učešća i radu na smanjenju privlačnosti nasilnog ekstremizma.

KAKO ODGOVORITI NA IZAZOV
NASILNOG EKSTREMIZMA?

          Odgovor na izazov nasilnog ekstremizma zahtijeva cjelovit pristup koji doseže izvan sigurnosti i odbrane i uključuje cijelo društvo. U skladu sa tim, nekoliko rezolucija i deklaracija Ujedinjenih nacija i regionalnih organizacija, ključujući i Organizaciju za sigurnost i saradnju u Evropi, ukazuju na potebu za sveobuhvatnim nacionalnim pristupom prema fenomenu nasilnog ekstremizma, dopunjujući regionalnu i globalnu saradnju i koordinaciju.

Ovaj pristup na državnom nivou obuhvata koordiniranu akciju vladinih institucija, privatnog sektora, nevladinih organizacija, akademske zajednice i medija. To također zahtijeva opću saglasnost, strpljive instutucije i izgradnju kapaciteta na svim nivoima, te saradnju raznolikih aktera.

Prvi korak - postizanje općeg sporazuma o sveobuhvatnom odgovoru na izazove nasilnog ekstremizma  zahtijeva pokretanje društvenog dijaloga u svrhu ocjenjivanja potreba, definiranja mjera i strukturiranja aktivnosti i uloge svig pranera u brobi protiv nasilnog ekstremizma.

Riječ autora:

Ovo je samo početak cjelokupne teme o nasilnom ekstremizmu, a u nastavku ću vam pokušati prenijeti šta je to društveni dijalog kao odgovor na nasilni ekstremizam. Tekst je preuzet i priređen iz glavnog prospekta OSCE-a u BiH.


Priredio: Nijaz Ćehaja

Geografija: Japan, Azijsko tehnološko čudo

Japan - azijsko tehnološko čudo

          Japan je industrijska velesila smještena u istočnoj Aziji. Ova država se proteže na četiri velikae pokrajine (Hokaido, Honšu, Šikoku i Kjušu) i više stotina malih otoka (tačnije 377 + 819 km2). Od kontinenta je odvojen Japanskim morem, zahvaljujući kojem je dugo bio zaštićen od stranih utjecaja pa se razvio u jedinstveno i homogeno društvo. Japan je zemlja koja ima bogatu prošlost, ali i velika očekivanja ka budućnosti prosperiteta države. Nastao je na području skromnih prirodnih potencijala i u stalnom strahu od prirodnih nepogoda. Unatoč teškoćama, uspio se u nešto više od stotinu godina preobraziti iz feudalne države u najveću industrijsku silu poslije SAD-a. Golemi razvoj doveo ga je među vodeće privredne sile, a Japani uživaju u najvišem životnom standardu na svijetu.

Prirodna obilježja

Uzgoj riže u Japanu

         Japan se smjestio na zapadnom dijelu "vatrenog prstena", na tektonski izrazito dinamičnom prostoru, bez znatnijih rudnih bogatstava. Uz česte potrese, Japanu prijeti i više od 70 živih vulkana. Obilježje Japana je suprotnost između vrlo raščlanjenih i gotovo nenaseljenih planina koje zauzimaju 75% površine i razmjerno malih, ali vrlo gusto naseljenih nizina uz obalu. U planinskim predjelima smjenjuju se gorski lanci i usječene doline. Većina teritorija je građena od vulkanskih stijena,  asamo jug (tj. Šikoku te dijelovi Honšua i Kjušua) izgrađeni su od metamorfnih stijena. Rijeke su u blizini upća nataložile male napravne ravni u kojima su se smjestili svi veći gradovi. Najveća je nizina Kanto na Honšuu, u kojoj se nalazi glavni grad Tokio, a ostale su Novi i Sendai na Gonšuu te Išhikari na Hokaidu. Osim naplavnih nizina, plodna zemljišta ima Kjušu, zasutim vuklanskim pepelom. U sastav Japana ulaze i dva niza vuklanskih otoka na jugu: otočje rjukju na jugozappadu u kojem je najveći otok Okinava te otočje Bonin i Vulkanski otoci na jugoistoku. Uz to, Japanu pripada otok Tsušima u Korejskom prolazu i nekoliko otoka u Japanskome moru. Klima Japana varira od suptropske na jugu do umjerene kontinentske na sjeveru, a znatan dio teritorija je pod šumom.

 Stanovništvo

Osjećaj za tradicionalne vrijednosti Japana je uveliko prisutan

          Stanovništvo Japana je mnogobrojno (tačnije 126,39 miliona), ali je neravnomjerno raspoređeno. Najgušće su naseljene nizine na istočnoj obali Honšua između Tokija i Kobea (1.200 stanovnika po kilometru), a vrlo rijetko planinski predjeli. Pacifička obala Honšua najbolje je urbanizirana i tu su smještene najveće japanske aglomeracije Tokio-Jokohama (25. miliona), Nagoja (2,15 miloona), Osaka-Kjoto-Kobe (8,70 miliona). Stanovništvo Japana je homogeno (99% čine Japanci),  zbog stroge politike doseljavanja postoje tek malobrojne skupine useljenika među kojima su najbrojniji Korejci, Kinezi i Brazilci. Na sjeveru otoka Honšu i na Hokaidu očuvala se amla skupina bijelih prastanovnika Japana - Ainu. Procjenjuje se kako njihov broj ne prelazi nekoliko hiljada, a uglavnom se bave lovom i ribolovom. U prošlosti Japanci su ih potisnuli u sjeverne, nepovoljnije krajeve, ali su se i miješali sa njima. Sami Japanci su se formirali od dviju etničkih skupina. Jedna je stigla sa azijskog kopna, a druga s juga (Malajci). Ova mješavina je primila kinesku kulturu preko Koreje i dalje je razvila na vlastiti način, pri čemu joj je epomogao upravo njen izolirani otočni položaj.

Brzi razvoj Japana u zadnjih stotinjak godina

          Japan se samostalno razvijao otprilike do sredine 19. stoljeća kada su mu najprije SAD, a zatim i europske zemlje nametnuli ugovoore o trgovini. Dinamičan razvoj Japana započeo je u vijreme cara Meijia koji je proveo brojne društvene reforme (1868. godine). Ukinuo je stoljetne feudalne odnose i slomio moć samuraja, a u zamjenu uveo ustav po uzru na zapadne tzemlje. u njegovo su vrijeme udareni temelji industrijalizacije pa je Japan do početka Drugoga svjetskog rata u prosjeku imao brži privredni rast nego većina drugih država. Interesantno je spomenuti kako su u to vrijeme glavni iznozni proizvodi Japana bile kukuljice dudova svilca. Zbog velikog napretka, u Japanu se razvila imperijalistička politika koja ga je dovela u sukob sa saveznicima. Rat je završen porazom i velikim ljudskim i materijalnim gubicima. Ubrzo se, međutim, Japan oporavio i uslijedilo je razdoblje još bržeg industrijskog rasta. Razlog novog uzleta je u spremnosti na uvođenje suvremenih tehnologija, a veliki poticaj proizvodnji dala je američka potrošnja tokom Korejskog rata. jedina ozbiljnija privredna kriza potresla je Japan u vrijeme naftne krize početkom 70-ih godina 20.-og stoljeća, kada su poskupjeli energenti o čijem je uvozu ovisila japanska proizvodnja. Unatoč svemu, Japan se uskoro oporavio i nezaustavljivo krenuo dalje.

Savremena obilježja

Brzina i tačnost je odličje napretka ove velike države

          Više je razloga zbog kojih japanska privreda ima tako dobre pokazatelje. Trebalo bi u svakom slučaju izdvojiti velika ulaganja u razvoj i brzo prihvačanje novih tehnologija, te stručnu i visoko kvalificiranu radnu snagu.
Oblilježje japanske privrede je minimalno upletanje države, što je mogće zbog velike radne discipline Japanaca. Vanjskotrgovinska bilansa Japana je decenijama pozitivna, zahvaljujući najviše industrijskim proizvodima koje maštovitim i agesivnim pristupom uz niske cijene plasiraju širom svijeta. Velika trgovačka dobit omogućuje Japanu velika ulaganja u inozemstvo (Ameriku i Europu). Uslužne djelatnosti su u Japanu odlično razvijene, a treba spomenuti kako su najveće svjetske banke upravo japanske.

Privredne djelatnosti

          U poljoprivrednoj poizvodnji prednjači uzgoj riže te različitog voća i povrća. U pregrani Japanaca veliku ulogu imaju morski plodovi pa je Japan poslije Kine najveća ribarska sila na svijetu. Rudno bogatsvo i fosilni energetski izvori su skromni. ima tek malo obojenih metala te uglja, nafte i plina. Industrija je najvažnija privredna djelatnost u Japanu, s težištem na visokoj tehnologiji, odnosno robi visoke kvalitete koja je zauzela velik dio svjetskoga tržišta. Proizvodni kapaciteti su koncentrirani u obalnim predjelima, a proizvodnjom dominiraju velike kompanije čiju proizvodnju dopunjavaju mnogobrojna manja poduzeća. Jedna je od najuspjenijih industrijskih grana - automobilska. Razila se nakon naftne krize orijentacijom na proizvodnju volzila sa manjom potrošnjom. Najpoznatije automobilske kompanije su: Tojota, Nisan, Micubiši i Mazda. Prema ostvarenoj dobiti, veće značenje ima elektronička i elektrotehnička industrija. Prednjače Hitači, Tošiba i Soni, koji su vodeći svjetski proizvođači kućanskih aparata, telekomunikacijske opreme i računara. Uz ove grane razvijena je indrustrija umjetnih vlakana i baznih hemijskih proizvoda.

Južni Japan

          Južni Japan je isprekidan planinski kraj koji se pruža od otočja Riu-Kiu, preko Kjušua, Šikokua do jugozapadnog Honšua. Suptropska obilježja se pojačavaju od sjevera prema jugu, a obale unutrašnjeg mora spadaju u najprivlačnije dijelove Japana. U gusto naseljenom području raznolika je i privredna aktivnost. Intenzivna poljoprivreda (riža, šećerna trska, pamuk, duhan) osobito je razvijena na zapatu otoka Kjušu. Na tom je otoku i bogato rudarsko područje. Na sjeveru otoka nalaze se velike zalihe uglja, a na jugu rudnici bakra.

U južnom Japanu je smješten velik dio moderne japanske industrije. Industrijska djelatnost je koncentrirana na dva prostora. U sjeverozapadnom dijelu otoka Kjušu nalazi se industrijska zona Kanmon u koju su uključeni i južni dijelovi otoka Honšu. Središte regije je Kitakišu (1,02 miliona). U zapadnom dijelu Honšua je druga po veličini japanska industrijska zona Hanšin - Kinki sa razvijenom automobilskom (Micubiši) i elektronskom (Sanjo) industrijom. Njezino središte je Osaka (2,6 miliona), u nizini Nobi, koja je uz Tokio najvažnije privredno središte Japana. Velika koncentracija industrije uvjetovala je razvoj luke Kobe (1,42 miliona), na čiji je razvoj pozitivno utjecalo jačanje veze sa Amerikom. Sjeverno od Osake, u blizini jezera Biva, u plodnoj ravnici razvio se Kjoto (1,46 miliona), stara japanska prijestolnica u kojoj se stara zanatska tradicija (porculanski predmeti, svila) povezala sa modernom industrijom. U južnom Japanu su smještena neka od najvažnijih saobraćajnih središta zemlje: Šimonoseki, na južnom rubu Honšua, gdje se odvija komunikacija između Pacifika te Japanskog i Istočno-kineskog mora, Hirošima (1,11 miliona) i stara japanska luka Nagasaki, poznata po proizvodnji čelika i brodogradnji. Najslabije razvijeni dio južnog Japana je otok Šikoku na kojem su glavne privredne grane zemljoradnja, ribarstvo i prerada drva.

Centralni Japan

          Prostire se u najširem dijelu Honšua gdje se među mnogobrojnim vulkanskim vrhovima smjestila i našira nizina - Kanto. Karakteristika ove regije je nagli prijelaz iz suptropske u umjerenu klimu: Suptropske kulture se u obalnom dijelu šire do Tokija. Unatoč pretežno planinskom kraju, centralni Japan je vrlo gusto naseljen kraj. Tokio (11,77 miliona) je politički, kulturni, trgovački, finansijski i industrijski centar zemlje. Sa susjednom lukom Jokogamom (3,31 miliona) spojen je u veliku aglomeraciju koja se čini najvećom na svijetu.

Tokyo - prelijep prizor centra grada

          Jokohama je još u prošlom stoljeću bila ribarsko selo, a razvila se usporedo sa modernim tehničkim razvojem Japana, kao luka za potrebe Tokija i nizine Kanto. U njezinoj okolici smještena su najveća japanska brodogradilišta. Regija Kanto ima najveću koncentraciju industrije i saobraćaja na svijetu. Zanimljivo je da je ova velika industrijska zona s tekstilnom, metalnom, hemijskom, elektrotehničkom, prehrambenom, papirnom i drugom industrijom, ovisi o uvozu svih sirovina, osim svile. Ostali dijelovi središnjeg Japana imaju izrazit planinski reljef sa malobrojnim kotlinama. U drugoj većoj ravnici toga plainskog prostora razvlia se industrijska regija Čukio (Chukio). Središte regije je Nagoja (2,15 miliona), udaljena 7 km od mora s kojim je povezana plovnim kanalom. U ovoj regiji je razvijena keramička i automobilska industrija - Tojota (Toyota).

Sjeverni Japan

          Sjeverni Japan uveliko se razlikuje od ostatka države. Obuhvača sjeverni dio Honšua i Hokaida. Klima je u ovim krajevima surovija, a utjecaj hladne morske struje posebno se osjeća na istoku. U naseljavanje sjevernih predjela Japana mnogo se ulaže, ali se Japanci nerado sele iz toplih krajeva juga na hladni sjever. Kako bi se izbjegle negativne predodžbe o njemu, staro ime otoka Jeso (što znači "divlji") promijenjeno je u Hokaido, što znači "sjeverni".
          Na sjeveru Honšua prestaje suptropsko raslinje, a riža koja se, doduše, uzgaja i na Hokaidu, opada u odnosu na pšenicu. Zato je ovdje razvijenije stočarstvo, šumarstvo i ribolov.

          Zbog dodira toplih i hladnih morskih voda, osobito su povoljni uvjeti za ribolov. Sjeverni Japan je bogatiji rudama od ostalih pokrajina. Tu ima željeza, bakra, srebra, kameog uglja a i nafte. Niti jedna od ovih sirovina ni približno ne zadovoljava japanske potrebe. Zbog rijetke naseljenosti slabija je i industrijska djelatnost. Gradovi su rijetki, a najveći je Saporo (1,76 miliona), administrativno i industrijsko sjedište sjevera, smješteno u nizini Išikari. Uz njega se razvila luka Hakodate, poznata kao veliko ribarsko središte.


Riječ autora:


Na kraju bih istakao da lično mislim da je tekst zaista vrijedan čitanja, prije svega zbog sadržine informacija o ovako velikom ekonomskom divu na Istoku planete zemlje, a i onda zato što su za pisanje ovoga teksta zaduženi profesionalci svoje oblasti, te sam uspio većinu stvari ovdje napisati kako su i oni napisali u svojoj knjizi za Geografiju, za treći razred gimnazije, a i parafrazirati određene dijelove teksta. Znanje je znanje i želim ga svima učiniti transparentnim, te nije autorska krađa, jer iako imam reklame na ovom blogu, nije mi u cilju da steknem novac prodajom teksta, nego samo služenjem informacija iz njihove knjige što je potpuno legalno. Za sve informacije oko ovoga teksta, i/ili eventualna pitanja molim da mi se lično obratite na moj mejl ili google profil. Pravo da kopirate informacije sa ovog bloga samim ovim pisanjem dajem upravo čitateljima.

                                                                                                                               Priredio:

                                                                                                                             Nijaz Ćehaja

Elektricitet i Magnetizam

Elektricitet i Magnetizam

Elektrostatika

Dio nauke o elektricitetu koji proučava naelektrisanja (naboje) u mirovanju zove se elektrostatika.
Još prije 2.500 godina, u staroj Grčkoj je bilo poznato da ćilibar, kada se potrlja krznom, dobija osobinu da privlači sitne predmete. Od grčkog naziva za ćilibar - elektron, nastala je riječ leketricitet. Ovaj naziv - elektricitet, uštao je u savremenu nauku tek krajem 16. stoljeća kada je ustanovljeno da svojstvo slično ćilibaru ima još čitav niz materijala kada se protrljaju svilenom ili vunenom tkaninom.

       Za sva tijela koja poslije trljanja privlače druge predmete kaže se da su naelektrisana. U 18. stoljeću ustanovljeno je da se trenjem dobijaju dvije vrste elektriciteta. Vrsta elektriciteta koja se dobije kada se staklo protrlja krznom nazvana je pozitivnom a vrsta elektriciteta koja se doije kada se ebonit protrlja vunenom tkaninom nazvana je negativnom. Ogledom se moglo ustanoviti da se tijela naelektrisana istom vrstom elektriciteta međusobno odbijaju, a raznoimenim privlače. Ovaj način utvrđivanja vrste elektriciteta uveo je naučnik Franklin i očigledno je da je to učinio proizvoljno.

Elektroskop je uređaj kojim se utvrđuje da li je neko tijelo naelektrisano, kojom vrstom elektriciteta i kolikom količinom elektriciteta. Sastoji se od metalnog kučišta u obliku valjka u kojem se nalazi metalni štap sa dva tanka listića (od aluminija ili staniola). Na drugom kraju štapa je metalna ploča ili kugla.
Kada naelektrisano tijelo dodirne kuglicu elektroskopa, naelektrisanje se djelimično prenese na njegove listiće. Istoimeni elektricitet na listićima izaziva njihovo odbijanje. Razmak između raširenih listića proporcijalan je njihovom naelektrisanju.
Ako se otklon listića ili igle može očitavati na nekoj skali onda se takav elektroskop naziva elektrometar.
Kada se naelektrisani elektroskop dodirne naelektrisanim tijelom istog znaka, onda će se listići još više raširiti. Ao se didirnu suprotnom vrstom elektriciteta, onda će se razmak smanjiti. Listići će se potpuno sklopiti ako je prenijeti naboj jednak naboju elektroskopa.

Elektronska teorija
Teorija koja objašnjava električna svojstva tijela zove se elektronska teorija. Tijelo se sastoji od atoma. Atom se sastoji od pozitivno naelektrisanog jezgra i negativno naelektrisanih elektrona kojikruže oko tog jezgra.
Atom je kao cjelina elektronegativan jer ima istu količinu pozitivnog i negativnog naboja. Pod djelovanjem spoljašnih uticaja (zagrijavanje, zračenje..) atom može da izgubi ili primi jedan ili više lektrona iz posljednje ljuske, čime postaje naelektrisan. Ovako naelektrisani atomi zovu se joni. Pozitivni joni imaju manjak elektrona, a negativni joni imaju višak elektrona.

Tijelo je naelektrisano negativno ako ima višak elektrona, a pozitivno naelektrisano ako ima manjak elektrona.

Naelektrisanje tijela (količina elektriciteta) q, zavisi od toga koliki je broj elektrona u višku ili manjku u odnosu na neutralno stanje.
Svaka količina elektriciteta jednaka je cjelobrojnom umnošku naelektrisanja jednog elektrona, q=n*e; gdje je n-cio broj, e - naelektrisanje jednog elektrona.
Jedinica za količinu elektriciteta je kulon (C). Naelektrisanje jednog elektrona se naziva još i elementarno naelektrisanje i ono iznosi e=1,602*10(na minus19) C.

Provodnici i izolatori
Kada kuglicu naelektrisanog elektorskopa dodirnemo nekim metalnim predmetom, listići elektroskopa će se brzo skupiti. Kažemo da su metali dobri provodnici elektriciteta. Kada kuglicu elektroskopa dodirnemo stalenim ili porculanskim štapićem, listići elektroskopa se neće pomjeriti. Kažemo da su ti materijali elektični izolatori, jer ne provode elektircitet.

Uzemljenje
Zemlju možemo smatrati jednim velikim provodnikom. Kada se, npr. negativno naelektrisani provodnik spoji sa Zemljom, višak elektrona sa provodnika će preći na Zemlju i on će se brzo razelektrisati. Pri tome se naelektisanje Zemlje praktično nije promijenilo, jer su količine elektriciteta na pojedinim provodnicima zanemarive u odnosu na Zemlju. Ta se činjenica koristi u tehnici za takozvano uzemljenje.


Zakon održanja količine elektricitreta

U dosad navedenim primjerima naelektrisanja tijela može se zapaziti da u procesu naelektrisanja trenjem ili dodirom uvijek učestvuju dva tijela. Pošto je dokazano da se oba tijela pri tome naelektrišu jednakom količinom elektriciteta suprotnog znaka. Ovo pokazuje da se prilikom naelektrisavanja tijela, ne stvara naelektrisanje već samo razdvaja.

U naelektrisanom stanju tijela sadrže jednake količine pozitivnog i negativnog elektriciteta. Ova naelektrisanja se međusobno neutrališu.

Prema tome, naelektrisanje tijela je proces preraspodjele pozitivnog i negativnogelektriciteta. Zbir ukupne količine  pozitivnog i negativnog elektriciteta oba tijela jednak je nuli. Iz ovoga se izvodi opšti zaključak da je u prirodi zbir pozitivnog i negativnog elektirciteta stalan.

Algebarski zbir naelektrisanja u izolovanom sistemu je konstantan.

Ova se tvrdnja zove zakon održanja količine elektriciteta i jedan je od osnovnih zakona prirode.

Columbov (Kulonov) zakon

Već odavno je poznata eksperimentalna činjenica da se istoimena naelektrisanja odbijaju, a raznoimena privlače. Francuski fizičar Columbo (Kulon) je 1785. godine prvi izmjerio silu između dvije naelektrisane kuglice i ustanovio zavisnost te sile od naelektrisanja kuglica i od njihovog rastojanja.

Zakon glasi:   Sila uzajamnog djelovanja dvije tačkaste količine elektriciteta upravo je proporcionalna tim količinama elektriciteta, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove udaljenosti.


Električno polje

Svako naelektrisano tijelo, prema Kulonovom zakonu, djeluje izvjesnom silom na druga naelektrisana tijela koja se nalaze u njegovoj okolini. To djelovanje se vrši bez ikakve vidljive materijalne veze.
Međusobno djelovanje naelektrisanih tijela tumači se na taj način što se uvodi pretpostavka da svako naelektrisanje mijenja prostor u svojoj okolini.

Prostor oko naelektrisanog tijela u kojem se očituje ili manifestuje djelovanje na druga naelektrisana tijela, zove se električno polje.

Jačina električnog polja u nekoj tački brojno je jednaka sili kojom to polje djeluje na jediničnu količinu elektriciteta u toj tački. Jačina električnog polja je vektorska veličina jer ima svoj pravac i smjer vektora sile. Bez obzira da li se u polju nalazi neko probno naelektrisanje ili ne, to polje ima svoje karakteristike koje su predstavljene vektorom.

Linije sile električnog polja
Električno polje semože slikovito prikazati pomoću linija sile električnog polja. Uveo ih je Faraday. To su linije koje se poklapaju sa pravcem vektora jačine električnog polja. Ako bi naprimjer posmatrali putanju probnog pozitivnog naelektrisanja u električnom polju ono bi se kretalo u smjeru linija sile električnog polja.
Linije sile pozitivnog naelektrisanja imaju smjer od naelektrisanja, a linije sile negativnog naelektrisanja imaju smjer ka naelektrisanju. U oba slučaja linije sile su radijalne.

Pozitivno naelektrisanje se može smatrati kao "izvor" linija sile, a negativno kao "ponor". Linije sile počinju na pozitivnom naelektrisanju, a završavaju na negativnom. Međusobno se nikada ne sijeku.

Za električno polje kažemo da je homogeno ako su linije sile međusobno paralelne i jednako udaljene. Polje ima svugdje istu jačinu i za njega kažemo da je homogeno.