Tema: Ekonomska situacija Bosne i Hercegovine, i zemalja Balkana
Uvod
Više nego smo svi, manje više, svjesni da je ekonomija BiH i užeg regiona poljuljana od posljetnih i ratnih godina pa na ovamo. Gotovo da ne postoji Balkanska zemlja koja se najadekvatnije ponijela sa ovakvim problemima, posebice koji se odnose na makroekonomske efekte koji su posljedica ekonomske krize, prije svega nezaposlenosti, te pojava da "Velike ribe jedu male ribe" koje se odnose na fabrike, a onda i na krizu u valuti pomenutih zemalja.
Problem
Već kao što sam problematizirao ove neke generalne ekonomske probleme, tako možemo i detaljnije ući u obradu niza problema koje su zahvatile ove prostore.
Idući dalje, reći ćemo da je na ove prostore rat došao u najgorem mogućem vremenskom periodu, iz razloga što je to vrijeme velikog buma, kako u informatičkom, elektronskom, mobilnom, automobilskom, građevinskom i svim popratnim sektorima, djelatnostima i naukama.
Bosna i Heregovina, razmeđena sa dva entiteta i jednom autonomnom pokrajinom, je pala pod krizu administrativno-pravnog karaktera, koji je etiketiran Dejtonskim sporazumom. Danas kada analiziramo ekonomske probleme, ne možemo a da se ne vratimo na njihov začetak u pravnom poretku, a to je upravo prethodno navedeni sporazum. Iako su brojni naučnici, stručna akademska ekspertiza, pokušavali dati prijedlog izmjene istog, to nije bilo u njihovoj moći te je cijeli proces toliko kompleksan da bi se on vodio nekoliko godina, uz generalni uslov, saglasnosti oba entiteta i autonomne pokrajine.
Rješenje
Naime, pokretačka snaga svake države u ekonomskom smislu, jeste administrativna sloboda, na način da su svi državljani u mogućnosti na lak način, veoma brzo i jeftino, otvoriti novo preduzeće.
Ako preskočimo taj čin, koji je u našoj zemlji još uvijek u tranziciji sa `težih` procedura ka ovim `olakšanim`, slijedeći faktor jesu mala i srednja preduzeća. U onom nivou u kojem jedna država ima na broju malih i srednjih preduzeća, toliko može ta država da računa svoj ekonomski napredak.
Samo iz novih, mladih i malih biznisa mogu da izrastu velike kompanije i korporacije. Takvih primjera ima zaista mnogo, od Amazona koji je nastao u garaži, IKEA maloprodajnog giganta koji je nastao na isti način, Facebooka, Apple-a, a tako i kod domaćih poslodavaca, tipa "Dr.Pasha" sapuna, Krompir.ba, Pik.ba, Sarajevo-x.ba, Bingo, i mnogih drugih poljoprivrednih, prerađivačkih, prehrambenih, informatičkih kompanija.
Koje su to konkretne aktivnosti ka ostvarenju ovih ekonomskih ciljeva?
Prije svega, sve države Balkana, a tako i BiH, ima problem školskog sistema. Školski sistem u mnogim primjerima ne prati tržište rada, te tako i dođe do fenomena deficitarnih zanimanja.
Na putu ka ostvarenju povećanja malih i srednjih preduzeća, državljane je potrebno osvijestiti o preduzetničkom načinu razmišljanja i ohrabriti ih da na taj način krenu u preduzetničke pohode.
A šta to pratktično znači?
-Praktično znači da preduzetničko razmišljanje, slobodnim riječima, podrazumijeva optimalno korištenje raspoloživih resursa (fizičkih, ljudskih, finansijskih i sl.) u nastojanju da se napravi dodana vrijednost, kako bi se na koncu ostvario profit.
Konkretne aktivnosti su organizovanje na nivou države, entiteta, kantona, općina, pa čak i nižih geografskih cjelina, preduzetničkih treninga, kurseva, obuka i javnih prezentacija, gdje će se pored treninga ukazivati i na sam značaj ovakvih poduhvata te benefiti i za pojedinca i za zajednicu ukoliko se pojedinci sami ili udruženi odluče za ovakav poduhvat.
Druga aktivnost vezana za ovu tematiku, jeste što prije promijeniti plan i program osnovnih i srednjih škola, i da se posebno u srednjim školama uvede ekonomski i politički predmet kao obavezan sve četiri godine. Na taj način bi se mogla proširiti svijest kod mladih ljudi, još od njihovih tinejdžerskih dana o preduzetništvu i započinjanju biznisa, a onda i o političkoj svijesti i cjelokupnom sistemu.
Ovo je samo kratki i započeti kritički osvrt na trenutno stanje, te ovdje nisam ulazio u dublje razmatranje ekonomije, problema i rješenja, nego sam samo započeo temu koju ću u nastavku pisanja, ako Bog da, i elaborirati po cjelinama.
Ako imate bilo kakvih pitanja vezanih za ovu i popratne teme, budite slobodni da komentarišete u odjeljku ispod.
Nijaz Ćehaja
-Praktično znači da preduzetničko razmišljanje, slobodnim riječima, podrazumijeva optimalno korištenje raspoloživih resursa (fizičkih, ljudskih, finansijskih i sl.) u nastojanju da se napravi dodana vrijednost, kako bi se na koncu ostvario profit.
Konkretne aktivnosti su organizovanje na nivou države, entiteta, kantona, općina, pa čak i nižih geografskih cjelina, preduzetničkih treninga, kurseva, obuka i javnih prezentacija, gdje će se pored treninga ukazivati i na sam značaj ovakvih poduhvata te benefiti i za pojedinca i za zajednicu ukoliko se pojedinci sami ili udruženi odluče za ovakav poduhvat.
Druga aktivnost vezana za ovu tematiku, jeste što prije promijeniti plan i program osnovnih i srednjih škola, i da se posebno u srednjim školama uvede ekonomski i politički predmet kao obavezan sve četiri godine. Na taj način bi se mogla proširiti svijest kod mladih ljudi, još od njihovih tinejdžerskih dana o preduzetništvu i započinjanju biznisa, a onda i o političkoj svijesti i cjelokupnom sistemu.
Ovo je samo kratki i započeti kritički osvrt na trenutno stanje, te ovdje nisam ulazio u dublje razmatranje ekonomije, problema i rješenja, nego sam samo započeo temu koju ću u nastavku pisanja, ako Bog da, i elaborirati po cjelinama.
Ako imate bilo kakvih pitanja vezanih za ovu i popratne teme, budite slobodni da komentarišete u odjeljku ispod.
Nijaz Ćehaja
Nema komentara:
Objavi komentar