OSCE Mission u BiH: Nastavak teme o nasilnom ekstremizmu

DRUŠTVENI DIJALOG KAOPRVI ODGOVOR NA
NASILNI EKSTREMIZAM

U uspostavljanju društvenog dijaloga potrebno je sljedeće:

     -     Motivacija, politička volja i vodstvo;
     -     Pravilno definirani ciljevi i mandat organa vlasti i jasna uloga javnog i privatnog sektora;
     -     Identifikacija slabosti u sigurnosnom i odbrambenom sistemu i strategije za njihovo otklanjanje.


DRUŠTVENI DIJALOG POBOLJŠAVA RAZUMIJEVANJE OPASNOSTI I UZROKA NASILNOG EKSTREMIZMA.

          Važno je prepoznati svoje mjesto i ulogu u procesima sprječavanja, suzbijanja i borbe protiv nasilnog ekstremizma, te uspostaviti učinkovitu saradnju i koordinaciju između svih partnera.

Osnovni preduslovi za efikasan zajednički rad su:

Dijeljenje istih ciljeva i strategije;
Uzajamno poštivanje;
Spremnost i sposobnost da se radi zajedno;
Sposobnost za određivanje pravila ponašanja i dijeljenje posla.

MUDRO PARTNERSTVO IZMEĐU
JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA

Partnerstvo izmešu javnog i privatnog sektora treba funkcionisati na svim nivoima, od države do pojedinca. Trebalo bi omogućiti maksimalan doprinos svih učesnika i održavanje osnovnih uloga svakog sektora prema normama liberalno demokratskog društva. Ova ravnoteža se može postići poštujući navedene principe zajedničkog rada.

ULOGA DRŽAVNIH TIJELA I
INSTITUCIJA

Vlade imaju primarnu odgovornost za prevenciju i borbu protiv nasilnog ekstremizma, istovremeno štiteći ljudska prava i osnovne slobode.

Uloge tijela i institucija na svim nivoima u borbi protiv nasilnog ekstremizma treba definirati u sveobuhvatnim strategijama, kao što je strategija koju je usvojilo Vijeće ministara BiH. Institucije ta provošenje zakona i druge sigurnosne i odbrambene strukture trebaju igrati glavnu ulogu u borbi protiv nasilnog ekstremizma, uz poršku tijela nadležnih za demokratksu kontrolu i nadzor.

Zakonodavni i pravosudni organi trebaju nastojati da neprekidno prilagođavaju relevantne propise i poboljšavaju procesuiranje zločina zbog promjenjive prirode nasilnog ekstremizma, poštujući ljudska prava i osnovne slobode. To zahtijeva kvalitetno planiranje i pripremu, jasnu primjenu međunaronih standarda ljudskih prava, poboljšanje komunikacije sa javnošću i poštivanja principa inkluzinvosti u radu sa lokalnim zajednicama, nevladinim organizacijama i drugim grupama.

ULOGA POSLOVNIH SUBJEKATA

Djela terorizma mogu imati veliki ututicaj na ekonomiju, sa posljedicama po tržište kapitala i investicie. Takve posljedice su posebno duboke u manjim zemljama u kojima je rizik ulaganja povezan sa kamatnim stopama. Ekonomski uticaj takvih napada je vidljiv kratkoročno kao i dugoročno. Kratkoročno, tržišta kapitala se mogu zatvoriti; dok dugoročno ulaganje može prestati. Dakle, poduzeća moraju biti uključena u nastojanja da se stvori okruženje koje sprječava razvoj nasilnog ekstremizma: to bi moglo uključivati doprinos u razvoj sigurnosne strategije i politike, te njihovu aktivnu ulogu u njihovoj provedbi.

VLADE IMAJU PRIMARNU ODGOVORNOST ZA PREVENCIJU I BORBU PROTIV NASILNOG EKSTREMIZMA, ISTOVREMENO ŠTITEĆI LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE.

ULOGA CIVILNOG DRUŠTVA

          Prednosti angažovovanja civilnog društva, posebno nevladinig organizacija, medija i lokalnih zajednica, su dugo bile zanemarene u razvoju sigurnosnih politika i strategija.

Civilno društvo mora biti osposobljeno da:

• Pruži nezavisnu vanjsku analizu  i stručnost o sigurnosnoj situacij i pitanju nasilnog ekstremizma;

• Učestvuje u definisanju politika, strategija i akcionih planova;

• Širi svijest među članovima državnih institucija i građanima o nasilnom ekstremizmu;

• Pomaže u izgradnji kapaciteta sigurnosnih institucija i nevladinih organizacija;

• Poboljša komunikaciju sa određenim grupama, a posebno mladima koji se smatraju podložnim na indoktrinaciju i regrutovanje u nasilne ekstremističke organizacije;

• Doprinese kampanjama i drugim aktivnostima za provedbu zakona institucija koje nastoje delegitimizitati nasilne ekstremističke organizacije, te učestvovati u rehabilitaciji njihovih članova;

• Spriječi zloupotrebu sredstava i infrastrukture NVO u procesima finansijranja nasilnog ekstremizma;

• Organizuje i provodi kampanje protiv govora mržnje i promovira pozitivne priče među mladima.

ULOGA ŽENA

Uključenost žena iz svih sfera, uključujući aktivistkinje, nastavnice i članice porodice, od vitalne je važnosti u učinkovitu borbu protiv nasilnog ekstremizma. Njiovo učešće u stvaranju politike je presudno kako bi se osigurlano da su sva gledišta uzeta u obzir i da su obrađeni oblici regrutovanja koji specifično ciljaju na njih. Treba prepoznati doprinos žena promoviranju kontra-narativa jer on može imati više odjeka kod određene publike. Njihov aktivizam o plitičkim, socijalnim, ekonomski, kulturnim ili obrazovnim pitanjima može dodatno doprinjei stvaranju alternativnih narativa. Osiguravanje avnopravnosti spolova u sigurnosnim i drugim državnim tijelima može poboljšati percepciju javnosti o pooliciji i drugim institucijama.

ULOGA MLADIH

Nezaposleni, neobrazovani i nezadovoljni mladi ljudi predstavljaju grupu visoog rizika. Organizacije mladih trebaju podsticai socijalno uključivanje mladih na svaki mogući način. Ove organizcaije su često u poziciji da uključe mlade ljude na način na koji druge to ne mogu. Mladi imaju važnu ulogu u stvaranjju i prenošenju kontra-priča protiv govora mržnje i nasilnog ekstremizma putem društvenih mreža i interneta.

ULOGA OBRAZOVNOG SEKTORA

Važnost obrazovnih ustanova u odbacivanju diskriminacije, segregacije i politizacije obrazovanja se ne može dovoljno naglasiti s obzirom da ovi elementi mogu u velikoj mjeri doprinjeti nasilnoj radikalitaciji mladih ljudi. Prosvjetni radnici bi trebali pomoći u širenju pozitivnih priča o društvenim vrijednostima, tolernciji, otvorenosti i povezanosti da bi se podrijevali narativi nasilnog ekstremizma. Oni bi takošer trebali biti obučeni za otkrivanje simptoma nasilnog ekstremizma u ranoj fazi, i biti opremljeni srestvima kako bi osposobili podlože studente da se suprotstave i sami dovedu u pitanje nasilni aktetremizam. Roditeljima se treba pristupiti kao prema partnerima u spječavanju ovih pojava.

ULOGA VJERSKIH ZAJEDNICA I USTANOVA

Iako je od suštinskog značaja da se izbjegne prekomjerno pojednostavljivanje nasilnog ekstremizma kao vjerskog fenomena ili problema za određenu vjersku grupu, uloga koju mogu imati vjerske vođe i zajednice može biti neprocjenjiva. Oni mogu u velkoj mjeri doprinjeti delegitimiziranju nasilnog ekstremizma razvijanjem "veze" između djela nasilnog ekstremizma i vjerskih uvjerenja i prakse. Oni su također jedinstveno pozicionirani da grade povjerenje između državnih tijela i javnosti, promoviranju međusobnu toleranciju među društvenim grupama, te da pruže neposrednu i efikasnu pomoć pojedincima pod rizikom radikaliziranja.

ULOGA MEDIJA

Mediji, bilo da se radi o javnim ili privatnim, štampanim ili elektronskim, imaju višedimienzionalnu ulogu. Oni su važan partner u prevenciji i borbi protiv nasilnog ekstremizma i ublažavanju posljedica nasilja. Mediji mogu pomoći da se podigne svijest građana o opasnostima nasilnog ekstremizma i promovirati mehanizme za rješavanje ovog izazova. Važno je naglasiti da, umjeso da se fokusiraju na počinitelje nasilnog ekstremizma i analiziranje njihovih motiva, mediji bi trebali posvetiti veću pažnju lokalnim herojima koji se svojim riječima i djelima bore protiv nasilnog ekstremizma, kao i diskutovanju o tome kako su snažne zajednice koje odlikuju zajedničke vrijednosti i poštovanje u mogućnosti da prevaziđu ovakve napade.

Sigurnostni sektor ne smije zanemariti ulogu medija kao sredstva komuniciranja sa javnošću i kao partnera za povećanje trasparentnosti svoga rada. Partnerstvo između sigurnosnog sektora i medija mora biti izgrađeno na principu povjerenja i jasnih procedura u vezi sa pružanjem  pravovremenih i tačnih informacija u slučaju napada, posljedicama i poduzetim mjerama. Stoga postoji potreba za ulaganjem u razvoj vjetšna gasnogovornika i novinara kako bi se osiguralo kvalitetno izvještavanje o nasilnom ekstremizmu.

ZAKLJUČAK

Nasilni ekstremizam predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov koji zahtijeva sveobuhvatan i jedinstven odgovor države i društva.

Dio tog odgovora se mora koncentrisati na sistemsko rješavanje društvenih i ekonomskih uslova koji pogoduju nastanku i šerenju nasilnog ekstremizma.


Za uspjeh takvog odgovora mora se osigurati poštivanje ljudskih prava, osnovni sloboda i vladavine prava.

SVI IMAJU ULOGU U PREVENCIJI I BORBI  PROTIV NASILNOG EKSTREMIZMA!

N.Ć.

OSCE Mission u BiH: Prevencija i borba protiv nasilnog ekstremizma, SVI IMAJU ULOGU!

Nasilni ekstremizam i terorizam su ozbiljne sigurnosne prijetnje, koje zahtijevaju sveobuhvatan odgovor na svim nivoima.

ŠTA JE NASILNI EKSTREMIZAM?

          Iako ne postoji jedinstveno prihvaćena definicija nasilnog ekstremizma, ovaj fenomen se obično karatkerizira kao:

"PODRŠKA ILI VRŠENJE NASILJA NAD DRUGIM LJUDSKIM BIĆIMA U KORIST POLITIČKIH CILJEVA"

TAKVO NASILJE SE VRŠI, BEZ OBZIRA NA VJERU, RASU, ETNIČKU PRIPADNOST, SPOL ILI SEKSUALNU ORIJENTACIJU.

U izradi ove definicije treba napomenuti određene ključne karakteristike:

• Ekstremizam nije sinonim za nasilni ekstremizam. One se samo javlja kada se radiklane ideje ili uvjerenja nasilno nameću drugima, bilo da  se radi o članovima porodice, široj grupi/društvenoj zajednici ili društvu u cjelini, kao jedini ispravan kodeks ponašanja i djelovanja.

• Počinitelji nasilnog ekstremizma pokušavaju dobiti identitet koji će im pružiti šitu podršku i opravdati ili legitimizirati nasilje. U tom smislu, identitet se najčešće traži kroz pripadnost određenoj regiji, rasiji, etničkoj ili nacionalnoj grupi, pokretu, itd.

• Pravo na vlastiti stav ili ideju, čak i ekstremnu, spajaju sa nasiljem. Bez obzira na to kako se stav može opravdati općeprihvaćenim ljuskim pravima i slobodama, nasilno nametanje takvih stavova se ne može opravdati

• Djela nasilnog ekstremizma često imaju za cilj izazvati gubitak ljudskih života, ekonomsku ili materijalnu štetu, ili jednostavno stvoriti nemir ili strah.

          Dakle, nasilni ekstremizam, s obzirom na njegove uzroke, način provedbe i posljedice, je složen fenomen i prestavlja izazov koji zahtijeva napore svih nas. Bez obzira na bilo kakve navodne motivacije, nasilni ekstremizam nema mjesta u bilo kojem društvu. Zajednice moraju učiniti sve što mogu da se on spriječi, a i biti dovoljno jake da izdrže pojave nasilnog ekstremizma.

ŠTA POGODUJE ŠIRENJU NASILNOG EKSTREMIZMA?

Ekstremizam postoji u svim društvima i poličikim sistemima, u demokratskim društvima kao i u diktaturama. Teorija koju zagovara veliki broj ljudi koji su upoznati sa prirodom nasilnog ekstremizma navodi da nasilje počinje tako gdje demokratski procesi prestaju.

U demokratskim društvima gdje postoji kultura dijaloga u kojem se mogu raspravljati suprotstvaljena, pa čak i ekstremna mišljenja, prostor za nasilni ekstremizam je znatno smanjen. U takvim društvima, ekstremne ideje podliježu većoj kontroli i poboljšanom međusobnom razumijevanju. U tom smislu, otvorenost države i društva ima neposredan utjecaj na izglede da ekstremizam poprimi nasilnu formu.

U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA GDJE POSTOJI KULTURA DIJALOGA U KOJEM SE MOGU RASPRAVLJATI SUPROTSTAVLJENA, PA ČAK I EKSTREMNA MIŠLJENJA, PROSTOR ZA NASILNI EKSTREMIZAM JE ZNATNO SMANJEN.
U TAKVIM DRUŠTVIMA EKSTREMNE IDEJE PODLIJEŽU VEĆOJ KONTROLI I POBLJŠANOM MEĐUSOBNOM RAZUMIJEVANJU.


U slučaju da takva otvorena i slobodna komunikacija ne postoji, ekstrmisti se izoliraju, sami sebi određuju ograničenja ili se umjesto toga opredjeljuju na nasilje.

Pomak prema nasilju od strane pojedinaca ili grupa nije neizbježan, ali je sve vjerovatniji pod sljedećim uslovima:

     -     visok nivo nezaposlenosti;
     -     ekonomska kriza; i / ili
     -     društvena izolacija.

U kombinaciji, ovi uslovi često mogu dovesti do:

     -     gnjeva zbog statuta u društvu i nezadovoljstva državnim aparatom; i
     -     dubokog osjećaja nepravde i osjećaja izigranosti od strane sistema.

STOGA JE POTREBNO RADITI KAKO BI SE SISTEMATSKI ELIMINISALI DRUŠTVENI I EKONOMSKI USLOVI KOJI POGODUJU NASTANKU I ŠERNJU NASILNOG EKSTREMIZMA, KAO I PREDUZELE MJERE ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE NASILNOG EKSTREMIZMA.

PROMOCIJA NASILNOG
EKSTREMIZMA I REGRUTOVANJE
SLJEDBENIKA

          Rana intervencija kako bi se spriječila pojava nasilngo ekstremizma je od suštinskog značaja ali prestavja i izazov. U smislu promocije i regrutovanja, koje se uglavnom obavlja putem interneta, nasilne ekstremističke grupe imaju moderan koncept djelovanja slično snažnim globalnim brendovima.

Kroz "online" reklame i aktivne profile na društvenim mrežama, takve grupe su u velikoj mjeri u stanju privući i registrovati nove članove na isti način kao i globalne korporacije.

Promotivni video materijali često prikazuju romanticizirani ideal, izostavljajući pokolj sa ratišta i bol žrtava i preživjelih, njihovih porodica i pprijatelja. Spremnost pojedinca na borbu i žrtvovanje za dobrobit grupe se slavi u nedostatku bilo kakvog racionalnog razmišljanja o stvarnim uzrocima vlastitog nepovoljnog položaja u društvu. Snimke brutalnih aktivnosti su rezervisane i namijenjene za komunikaciju sa neprijateljem, prijetnje, ucjene i "prezimanje odgovornsoti" za teroristička djela.

Internet forumi se uglavnom uspostavljaju nakon nesretnog događaja koji "potvršuje negativan narativ protiv društva ili države" i koriste se za dalju inodktrinaciju.

Osim interneta, imovina i i infrastruktura (često legitimnih) organizacija civilnog društva i tradicionalni mediji se koriste za promovisanje nasilnog ekstremizma i pridobivanje novih članova.

Ova ista infrastruktura koristi se za financiranje nasilnih ekstremističkih frupa koje često funkcionišu slično mrežama organizovanog kriminala.

Za razlku od onih angažovanih za "prvu liniju vatre", koji mogu biti prisiljeni izgubiti svoje živote, promoteri, treneri, organizatori i pokrovitelji su često visoko obrazovani, dobro zabrinuti i zaštićeni, vješti korisnici informacijskih tehnologija, sa superiornim komunkacijskim vještinama koji se korsite za afirmaciju identiteeta koji organizacija uživa. Oni su često povezani sa prganizovaniim kriminalom. Ove osobe najčešće nisu spremne rizikovati vlastite živote.

PODLOŽNE DRUŠTVENE GRUPE

          Glavne ciljne grupe za regrutovanje su nezaposleni, otuđeni i i neobrazovani pojedinci ili izolovane društvene grupe, sa jakim osjećajem društvene nepravde i osjećajem izdaje od strane države. Nasilni ekstremisti često uspijevaju u manipulaciji kada ponude dodatnu negativnu priču o državi i društvu iz kojeg se ciljana publika već osjeća otuđeno, i pozitivne narative o vrijednostima onih koji su već uključeni u djela nasilja i terora.

          Država i društvo u cjelini moraju poboljštati komunikaciju sa podložnim pojedincima i grupama, raditi na pitanjima osjećaja otuđenosti i stvoriti mogućnosti za njihovo uključivanje u društvo. Međutim, komunikaciju

GLAVNE CILJNE GRUPE ZA REGRUTOVANJE SU NEZAPOSLENI, OTUĐENI I NEOBRAZOVANI POJEDINCI ILI IZOLOVANE DRUŠTVENE GRUPE SA JAKIM OSJEĆAJEM DRUŠVENE NEPRAVDE I OSJEĆAJEM IZDAJE OD STRANE DRŽAVE.

često ne može inicirati policija ili sigurnostne službe jer takvi pojedninci i grupe imaju tendenciju da izbjegavaju državne agencije.
Stoga nevadine organizaije imaju važnu ulogu u uspostavi dijaloga, podsticanju učešća i radu na smanjenju privlačnosti nasilnog ekstremizma.

KAKO ODGOVORITI NA IZAZOV
NASILNOG EKSTREMIZMA?

          Odgovor na izazov nasilnog ekstremizma zahtijeva cjelovit pristup koji doseže izvan sigurnosti i odbrane i uključuje cijelo društvo. U skladu sa tim, nekoliko rezolucija i deklaracija Ujedinjenih nacija i regionalnih organizacija, ključujući i Organizaciju za sigurnost i saradnju u Evropi, ukazuju na potebu za sveobuhvatnim nacionalnim pristupom prema fenomenu nasilnog ekstremizma, dopunjujući regionalnu i globalnu saradnju i koordinaciju.

Ovaj pristup na državnom nivou obuhvata koordiniranu akciju vladinih institucija, privatnog sektora, nevladinih organizacija, akademske zajednice i medija. To također zahtijeva opću saglasnost, strpljive instutucije i izgradnju kapaciteta na svim nivoima, te saradnju raznolikih aktera.

Prvi korak - postizanje općeg sporazuma o sveobuhvatnom odgovoru na izazove nasilnog ekstremizma  zahtijeva pokretanje društvenog dijaloga u svrhu ocjenjivanja potreba, definiranja mjera i strukturiranja aktivnosti i uloge svig pranera u brobi protiv nasilnog ekstremizma.

Riječ autora:

Ovo je samo početak cjelokupne teme o nasilnom ekstremizmu, a u nastavku ću vam pokušati prenijeti šta je to društveni dijalog kao odgovor na nasilni ekstremizam. Tekst je preuzet i priređen iz glavnog prospekta OSCE-a u BiH.


Priredio: Nijaz Ćehaja

Geografija: Japan, Azijsko tehnološko čudo

Japan - azijsko tehnološko čudo

          Japan je industrijska velesila smještena u istočnoj Aziji. Ova država se proteže na četiri velikae pokrajine (Hokaido, Honšu, Šikoku i Kjušu) i više stotina malih otoka (tačnije 377 + 819 km2). Od kontinenta je odvojen Japanskim morem, zahvaljujući kojem je dugo bio zaštićen od stranih utjecaja pa se razvio u jedinstveno i homogeno društvo. Japan je zemlja koja ima bogatu prošlost, ali i velika očekivanja ka budućnosti prosperiteta države. Nastao je na području skromnih prirodnih potencijala i u stalnom strahu od prirodnih nepogoda. Unatoč teškoćama, uspio se u nešto više od stotinu godina preobraziti iz feudalne države u najveću industrijsku silu poslije SAD-a. Golemi razvoj doveo ga je među vodeće privredne sile, a Japani uživaju u najvišem životnom standardu na svijetu.

Prirodna obilježja

Uzgoj riže u Japanu

         Japan se smjestio na zapadnom dijelu "vatrenog prstena", na tektonski izrazito dinamičnom prostoru, bez znatnijih rudnih bogatstava. Uz česte potrese, Japanu prijeti i više od 70 živih vulkana. Obilježje Japana je suprotnost između vrlo raščlanjenih i gotovo nenaseljenih planina koje zauzimaju 75% površine i razmjerno malih, ali vrlo gusto naseljenih nizina uz obalu. U planinskim predjelima smjenjuju se gorski lanci i usječene doline. Većina teritorija je građena od vulkanskih stijena,  asamo jug (tj. Šikoku te dijelovi Honšua i Kjušua) izgrađeni su od metamorfnih stijena. Rijeke su u blizini upća nataložile male napravne ravni u kojima su se smjestili svi veći gradovi. Najveća je nizina Kanto na Honšuu, u kojoj se nalazi glavni grad Tokio, a ostale su Novi i Sendai na Gonšuu te Išhikari na Hokaidu. Osim naplavnih nizina, plodna zemljišta ima Kjušu, zasutim vuklanskim pepelom. U sastav Japana ulaze i dva niza vuklanskih otoka na jugu: otočje rjukju na jugozappadu u kojem je najveći otok Okinava te otočje Bonin i Vulkanski otoci na jugoistoku. Uz to, Japanu pripada otok Tsušima u Korejskom prolazu i nekoliko otoka u Japanskome moru. Klima Japana varira od suptropske na jugu do umjerene kontinentske na sjeveru, a znatan dio teritorija je pod šumom.

 Stanovništvo

Osjećaj za tradicionalne vrijednosti Japana je uveliko prisutan

          Stanovništvo Japana je mnogobrojno (tačnije 126,39 miliona), ali je neravnomjerno raspoređeno. Najgušće su naseljene nizine na istočnoj obali Honšua između Tokija i Kobea (1.200 stanovnika po kilometru), a vrlo rijetko planinski predjeli. Pacifička obala Honšua najbolje je urbanizirana i tu su smještene najveće japanske aglomeracije Tokio-Jokohama (25. miliona), Nagoja (2,15 miloona), Osaka-Kjoto-Kobe (8,70 miliona). Stanovništvo Japana je homogeno (99% čine Japanci),  zbog stroge politike doseljavanja postoje tek malobrojne skupine useljenika među kojima su najbrojniji Korejci, Kinezi i Brazilci. Na sjeveru otoka Honšu i na Hokaidu očuvala se amla skupina bijelih prastanovnika Japana - Ainu. Procjenjuje se kako njihov broj ne prelazi nekoliko hiljada, a uglavnom se bave lovom i ribolovom. U prošlosti Japanci su ih potisnuli u sjeverne, nepovoljnije krajeve, ali su se i miješali sa njima. Sami Japanci su se formirali od dviju etničkih skupina. Jedna je stigla sa azijskog kopna, a druga s juga (Malajci). Ova mješavina je primila kinesku kulturu preko Koreje i dalje je razvila na vlastiti način, pri čemu joj je epomogao upravo njen izolirani otočni položaj.

Brzi razvoj Japana u zadnjih stotinjak godina

          Japan se samostalno razvijao otprilike do sredine 19. stoljeća kada su mu najprije SAD, a zatim i europske zemlje nametnuli ugovoore o trgovini. Dinamičan razvoj Japana započeo je u vijreme cara Meijia koji je proveo brojne društvene reforme (1868. godine). Ukinuo je stoljetne feudalne odnose i slomio moć samuraja, a u zamjenu uveo ustav po uzru na zapadne tzemlje. u njegovo su vrijeme udareni temelji industrijalizacije pa je Japan do početka Drugoga svjetskog rata u prosjeku imao brži privredni rast nego većina drugih država. Interesantno je spomenuti kako su u to vrijeme glavni iznozni proizvodi Japana bile kukuljice dudova svilca. Zbog velikog napretka, u Japanu se razvila imperijalistička politika koja ga je dovela u sukob sa saveznicima. Rat je završen porazom i velikim ljudskim i materijalnim gubicima. Ubrzo se, međutim, Japan oporavio i uslijedilo je razdoblje još bržeg industrijskog rasta. Razlog novog uzleta je u spremnosti na uvođenje suvremenih tehnologija, a veliki poticaj proizvodnji dala je američka potrošnja tokom Korejskog rata. jedina ozbiljnija privredna kriza potresla je Japan u vrijeme naftne krize početkom 70-ih godina 20.-og stoljeća, kada su poskupjeli energenti o čijem je uvozu ovisila japanska proizvodnja. Unatoč svemu, Japan se uskoro oporavio i nezaustavljivo krenuo dalje.

Savremena obilježja

Brzina i tačnost je odličje napretka ove velike države

          Više je razloga zbog kojih japanska privreda ima tako dobre pokazatelje. Trebalo bi u svakom slučaju izdvojiti velika ulaganja u razvoj i brzo prihvačanje novih tehnologija, te stručnu i visoko kvalificiranu radnu snagu.
Oblilježje japanske privrede je minimalno upletanje države, što je mogće zbog velike radne discipline Japanaca. Vanjskotrgovinska bilansa Japana je decenijama pozitivna, zahvaljujući najviše industrijskim proizvodima koje maštovitim i agesivnim pristupom uz niske cijene plasiraju širom svijeta. Velika trgovačka dobit omogućuje Japanu velika ulaganja u inozemstvo (Ameriku i Europu). Uslužne djelatnosti su u Japanu odlično razvijene, a treba spomenuti kako su najveće svjetske banke upravo japanske.

Privredne djelatnosti

          U poljoprivrednoj poizvodnji prednjači uzgoj riže te različitog voća i povrća. U pregrani Japanaca veliku ulogu imaju morski plodovi pa je Japan poslije Kine najveća ribarska sila na svijetu. Rudno bogatsvo i fosilni energetski izvori su skromni. ima tek malo obojenih metala te uglja, nafte i plina. Industrija je najvažnija privredna djelatnost u Japanu, s težištem na visokoj tehnologiji, odnosno robi visoke kvalitete koja je zauzela velik dio svjetskoga tržišta. Proizvodni kapaciteti su koncentrirani u obalnim predjelima, a proizvodnjom dominiraju velike kompanije čiju proizvodnju dopunjavaju mnogobrojna manja poduzeća. Jedna je od najuspjenijih industrijskih grana - automobilska. Razila se nakon naftne krize orijentacijom na proizvodnju volzila sa manjom potrošnjom. Najpoznatije automobilske kompanije su: Tojota, Nisan, Micubiši i Mazda. Prema ostvarenoj dobiti, veće značenje ima elektronička i elektrotehnička industrija. Prednjače Hitači, Tošiba i Soni, koji su vodeći svjetski proizvođači kućanskih aparata, telekomunikacijske opreme i računara. Uz ove grane razvijena je indrustrija umjetnih vlakana i baznih hemijskih proizvoda.

Južni Japan

          Južni Japan je isprekidan planinski kraj koji se pruža od otočja Riu-Kiu, preko Kjušua, Šikokua do jugozapadnog Honšua. Suptropska obilježja se pojačavaju od sjevera prema jugu, a obale unutrašnjeg mora spadaju u najprivlačnije dijelove Japana. U gusto naseljenom području raznolika je i privredna aktivnost. Intenzivna poljoprivreda (riža, šećerna trska, pamuk, duhan) osobito je razvijena na zapatu otoka Kjušu. Na tom je otoku i bogato rudarsko područje. Na sjeveru otoka nalaze se velike zalihe uglja, a na jugu rudnici bakra.

U južnom Japanu je smješten velik dio moderne japanske industrije. Industrijska djelatnost je koncentrirana na dva prostora. U sjeverozapadnom dijelu otoka Kjušu nalazi se industrijska zona Kanmon u koju su uključeni i južni dijelovi otoka Honšu. Središte regije je Kitakišu (1,02 miliona). U zapadnom dijelu Honšua je druga po veličini japanska industrijska zona Hanšin - Kinki sa razvijenom automobilskom (Micubiši) i elektronskom (Sanjo) industrijom. Njezino središte je Osaka (2,6 miliona), u nizini Nobi, koja je uz Tokio najvažnije privredno središte Japana. Velika koncentracija industrije uvjetovala je razvoj luke Kobe (1,42 miliona), na čiji je razvoj pozitivno utjecalo jačanje veze sa Amerikom. Sjeverno od Osake, u blizini jezera Biva, u plodnoj ravnici razvio se Kjoto (1,46 miliona), stara japanska prijestolnica u kojoj se stara zanatska tradicija (porculanski predmeti, svila) povezala sa modernom industrijom. U južnom Japanu su smještena neka od najvažnijih saobraćajnih središta zemlje: Šimonoseki, na južnom rubu Honšua, gdje se odvija komunikacija između Pacifika te Japanskog i Istočno-kineskog mora, Hirošima (1,11 miliona) i stara japanska luka Nagasaki, poznata po proizvodnji čelika i brodogradnji. Najslabije razvijeni dio južnog Japana je otok Šikoku na kojem su glavne privredne grane zemljoradnja, ribarstvo i prerada drva.

Centralni Japan

          Prostire se u najširem dijelu Honšua gdje se među mnogobrojnim vulkanskim vrhovima smjestila i našira nizina - Kanto. Karakteristika ove regije je nagli prijelaz iz suptropske u umjerenu klimu: Suptropske kulture se u obalnom dijelu šire do Tokija. Unatoč pretežno planinskom kraju, centralni Japan je vrlo gusto naseljen kraj. Tokio (11,77 miliona) je politički, kulturni, trgovački, finansijski i industrijski centar zemlje. Sa susjednom lukom Jokogamom (3,31 miliona) spojen je u veliku aglomeraciju koja se čini najvećom na svijetu.

Tokyo - prelijep prizor centra grada

          Jokohama je još u prošlom stoljeću bila ribarsko selo, a razvila se usporedo sa modernim tehničkim razvojem Japana, kao luka za potrebe Tokija i nizine Kanto. U njezinoj okolici smještena su najveća japanska brodogradilišta. Regija Kanto ima najveću koncentraciju industrije i saobraćaja na svijetu. Zanimljivo je da je ova velika industrijska zona s tekstilnom, metalnom, hemijskom, elektrotehničkom, prehrambenom, papirnom i drugom industrijom, ovisi o uvozu svih sirovina, osim svile. Ostali dijelovi središnjeg Japana imaju izrazit planinski reljef sa malobrojnim kotlinama. U drugoj većoj ravnici toga plainskog prostora razvlia se industrijska regija Čukio (Chukio). Središte regije je Nagoja (2,15 miliona), udaljena 7 km od mora s kojim je povezana plovnim kanalom. U ovoj regiji je razvijena keramička i automobilska industrija - Tojota (Toyota).

Sjeverni Japan

          Sjeverni Japan uveliko se razlikuje od ostatka države. Obuhvača sjeverni dio Honšua i Hokaida. Klima je u ovim krajevima surovija, a utjecaj hladne morske struje posebno se osjeća na istoku. U naseljavanje sjevernih predjela Japana mnogo se ulaže, ali se Japanci nerado sele iz toplih krajeva juga na hladni sjever. Kako bi se izbjegle negativne predodžbe o njemu, staro ime otoka Jeso (što znači "divlji") promijenjeno je u Hokaido, što znači "sjeverni".
          Na sjeveru Honšua prestaje suptropsko raslinje, a riža koja se, doduše, uzgaja i na Hokaidu, opada u odnosu na pšenicu. Zato je ovdje razvijenije stočarstvo, šumarstvo i ribolov.

          Zbog dodira toplih i hladnih morskih voda, osobito su povoljni uvjeti za ribolov. Sjeverni Japan je bogatiji rudama od ostalih pokrajina. Tu ima željeza, bakra, srebra, kameog uglja a i nafte. Niti jedna od ovih sirovina ni približno ne zadovoljava japanske potrebe. Zbog rijetke naseljenosti slabija je i industrijska djelatnost. Gradovi su rijetki, a najveći je Saporo (1,76 miliona), administrativno i industrijsko sjedište sjevera, smješteno u nizini Išikari. Uz njega se razvila luka Hakodate, poznata kao veliko ribarsko središte.


Riječ autora:


Na kraju bih istakao da lično mislim da je tekst zaista vrijedan čitanja, prije svega zbog sadržine informacija o ovako velikom ekonomskom divu na Istoku planete zemlje, a i onda zato što su za pisanje ovoga teksta zaduženi profesionalci svoje oblasti, te sam uspio većinu stvari ovdje napisati kako su i oni napisali u svojoj knjizi za Geografiju, za treći razred gimnazije, a i parafrazirati određene dijelove teksta. Znanje je znanje i želim ga svima učiniti transparentnim, te nije autorska krađa, jer iako imam reklame na ovom blogu, nije mi u cilju da steknem novac prodajom teksta, nego samo služenjem informacija iz njihove knjige što je potpuno legalno. Za sve informacije oko ovoga teksta, i/ili eventualna pitanja molim da mi se lično obratite na moj mejl ili google profil. Pravo da kopirate informacije sa ovog bloga samim ovim pisanjem dajem upravo čitateljima.

                                                                                                                               Priredio:

                                                                                                                             Nijaz Ćehaja

Elektricitet i Magnetizam

Elektricitet i Magnetizam

Elektrostatika

Dio nauke o elektricitetu koji proučava naelektrisanja (naboje) u mirovanju zove se elektrostatika.
Još prije 2.500 godina, u staroj Grčkoj je bilo poznato da ćilibar, kada se potrlja krznom, dobija osobinu da privlači sitne predmete. Od grčkog naziva za ćilibar - elektron, nastala je riječ leketricitet. Ovaj naziv - elektricitet, uštao je u savremenu nauku tek krajem 16. stoljeća kada je ustanovljeno da svojstvo slično ćilibaru ima još čitav niz materijala kada se protrljaju svilenom ili vunenom tkaninom.

       Za sva tijela koja poslije trljanja privlače druge predmete kaže se da su naelektrisana. U 18. stoljeću ustanovljeno je da se trenjem dobijaju dvije vrste elektriciteta. Vrsta elektriciteta koja se dobije kada se staklo protrlja krznom nazvana je pozitivnom a vrsta elektriciteta koja se doije kada se ebonit protrlja vunenom tkaninom nazvana je negativnom. Ogledom se moglo ustanoviti da se tijela naelektrisana istom vrstom elektriciteta međusobno odbijaju, a raznoimenim privlače. Ovaj način utvrđivanja vrste elektriciteta uveo je naučnik Franklin i očigledno je da je to učinio proizvoljno.

Elektroskop je uređaj kojim se utvrđuje da li je neko tijelo naelektrisano, kojom vrstom elektriciteta i kolikom količinom elektriciteta. Sastoji se od metalnog kučišta u obliku valjka u kojem se nalazi metalni štap sa dva tanka listića (od aluminija ili staniola). Na drugom kraju štapa je metalna ploča ili kugla.
Kada naelektrisano tijelo dodirne kuglicu elektroskopa, naelektrisanje se djelimično prenese na njegove listiće. Istoimeni elektricitet na listićima izaziva njihovo odbijanje. Razmak između raširenih listića proporcijalan je njihovom naelektrisanju.
Ako se otklon listića ili igle može očitavati na nekoj skali onda se takav elektroskop naziva elektrometar.
Kada se naelektrisani elektroskop dodirne naelektrisanim tijelom istog znaka, onda će se listići još više raširiti. Ao se didirnu suprotnom vrstom elektriciteta, onda će se razmak smanjiti. Listići će se potpuno sklopiti ako je prenijeti naboj jednak naboju elektroskopa.

Elektronska teorija
Teorija koja objašnjava električna svojstva tijela zove se elektronska teorija. Tijelo se sastoji od atoma. Atom se sastoji od pozitivno naelektrisanog jezgra i negativno naelektrisanih elektrona kojikruže oko tog jezgra.
Atom je kao cjelina elektronegativan jer ima istu količinu pozitivnog i negativnog naboja. Pod djelovanjem spoljašnih uticaja (zagrijavanje, zračenje..) atom može da izgubi ili primi jedan ili više lektrona iz posljednje ljuske, čime postaje naelektrisan. Ovako naelektrisani atomi zovu se joni. Pozitivni joni imaju manjak elektrona, a negativni joni imaju višak elektrona.

Tijelo je naelektrisano negativno ako ima višak elektrona, a pozitivno naelektrisano ako ima manjak elektrona.

Naelektrisanje tijela (količina elektriciteta) q, zavisi od toga koliki je broj elektrona u višku ili manjku u odnosu na neutralno stanje.
Svaka količina elektriciteta jednaka je cjelobrojnom umnošku naelektrisanja jednog elektrona, q=n*e; gdje je n-cio broj, e - naelektrisanje jednog elektrona.
Jedinica za količinu elektriciteta je kulon (C). Naelektrisanje jednog elektrona se naziva još i elementarno naelektrisanje i ono iznosi e=1,602*10(na minus19) C.

Provodnici i izolatori
Kada kuglicu naelektrisanog elektorskopa dodirnemo nekim metalnim predmetom, listići elektroskopa će se brzo skupiti. Kažemo da su metali dobri provodnici elektriciteta. Kada kuglicu elektroskopa dodirnemo stalenim ili porculanskim štapićem, listići elektroskopa se neće pomjeriti. Kažemo da su ti materijali elektični izolatori, jer ne provode elektircitet.

Uzemljenje
Zemlju možemo smatrati jednim velikim provodnikom. Kada se, npr. negativno naelektrisani provodnik spoji sa Zemljom, višak elektrona sa provodnika će preći na Zemlju i on će se brzo razelektrisati. Pri tome se naelektisanje Zemlje praktično nije promijenilo, jer su količine elektriciteta na pojedinim provodnicima zanemarive u odnosu na Zemlju. Ta se činjenica koristi u tehnici za takozvano uzemljenje.


Zakon održanja količine elektricitreta

U dosad navedenim primjerima naelektrisanja tijela može se zapaziti da u procesu naelektrisanja trenjem ili dodirom uvijek učestvuju dva tijela. Pošto je dokazano da se oba tijela pri tome naelektrišu jednakom količinom elektriciteta suprotnog znaka. Ovo pokazuje da se prilikom naelektrisavanja tijela, ne stvara naelektrisanje već samo razdvaja.

U naelektrisanom stanju tijela sadrže jednake količine pozitivnog i negativnog elektriciteta. Ova naelektrisanja se međusobno neutrališu.

Prema tome, naelektrisanje tijela je proces preraspodjele pozitivnog i negativnogelektriciteta. Zbir ukupne količine  pozitivnog i negativnog elektriciteta oba tijela jednak je nuli. Iz ovoga se izvodi opšti zaključak da je u prirodi zbir pozitivnog i negativnog elektirciteta stalan.

Algebarski zbir naelektrisanja u izolovanom sistemu je konstantan.

Ova se tvrdnja zove zakon održanja količine elektriciteta i jedan je od osnovnih zakona prirode.

Columbov (Kulonov) zakon

Već odavno je poznata eksperimentalna činjenica da se istoimena naelektrisanja odbijaju, a raznoimena privlače. Francuski fizičar Columbo (Kulon) je 1785. godine prvi izmjerio silu između dvije naelektrisane kuglice i ustanovio zavisnost te sile od naelektrisanja kuglica i od njihovog rastojanja.

Zakon glasi:   Sila uzajamnog djelovanja dvije tačkaste količine elektriciteta upravo je proporcionalna tim količinama elektriciteta, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove udaljenosti.


Električno polje

Svako naelektrisano tijelo, prema Kulonovom zakonu, djeluje izvjesnom silom na druga naelektrisana tijela koja se nalaze u njegovoj okolini. To djelovanje se vrši bez ikakve vidljive materijalne veze.
Međusobno djelovanje naelektrisanih tijela tumači se na taj način što se uvodi pretpostavka da svako naelektrisanje mijenja prostor u svojoj okolini.

Prostor oko naelektrisanog tijela u kojem se očituje ili manifestuje djelovanje na druga naelektrisana tijela, zove se električno polje.

Jačina električnog polja u nekoj tački brojno je jednaka sili kojom to polje djeluje na jediničnu količinu elektriciteta u toj tački. Jačina električnog polja je vektorska veličina jer ima svoj pravac i smjer vektora sile. Bez obzira da li se u polju nalazi neko probno naelektrisanje ili ne, to polje ima svoje karakteristike koje su predstavljene vektorom.

Linije sile električnog polja
Električno polje semože slikovito prikazati pomoću linija sile električnog polja. Uveo ih je Faraday. To su linije koje se poklapaju sa pravcem vektora jačine električnog polja. Ako bi naprimjer posmatrali putanju probnog pozitivnog naelektrisanja u električnom polju ono bi se kretalo u smjeru linija sile električnog polja.
Linije sile pozitivnog naelektrisanja imaju smjer od naelektrisanja, a linije sile negativnog naelektrisanja imaju smjer ka naelektrisanju. U oba slučaja linije sile su radijalne.

Pozitivno naelektrisanje se može smatrati kao "izvor" linija sile, a negativno kao "ponor". Linije sile počinju na pozitivnom naelektrisanju, a završavaju na negativnom. Međusobno se nikada ne sijeku.

Za električno polje kažemo da je homogeno ako su linije sile međusobno paralelne i jednako udaljene. Polje ima svugdje istu jačinu i za njega kažemo da je homogeno.

Fizika: Detaljnije o Zvučnoj barijeri, Akustičnosti prostorije, Zvučna barijera, Dopplerov efekat, Ultrazvuk, Infrazvuk, Zanimljivosti

Zvučna rezonacija

Zategnuta metalna žica ili zvučna viljuška daju slabe tonove. Ali ako se zvučna viljuška udari i stavi na sto tako da njena drška dodiruje površinu stola, njen ton postaje znatno jači. Zašto?
Da bi ovu pojavu objasnili, potrebno je poznavati pojam rezonacije.
Tijelo koje osciluje zove se oscilator. Sa jednog oscilatora nadrugi može se prenositi energija oscilovanja. Prijenos energije je najveći kada su frekvencije oscilovanja oba oscilatora međusobno jednake. Ta pojava se naziva rezonacija. Ona se koristi u akustici za pojačavanje zvuka.
Zapamtimo slijedeću definiciju pomenutog pojma:
Prijenos energije oscilovanja sa jednog oscilatora na drugi, iste frekvencije, naziva se rezonacija.

Da bismo kvalitetno razumjeli šta to u praksi znači, možemo izvesti ogled. Kao izvor zvučnih oscilacija može nam poslužiti zvučna viljuška.
Gumenim čekićem udarite jedan njen kraj, kao bi ona počela oscilovati stalnom frekvencijom. Primjetite da se zvuk jedva čuje, ili ga nikako nema. Ako bi je stavili u posebno sanduče, koje je otvoreno sa jedne strane, ton će se pojačati. Dužinu sandučeta podesite tako da je frekvencija oscilovanja vazdušnog stuba jednaka frekvenciji zvučne viljuške. Utom slučaju energija oscilovanja zvučne viljuške maksimalno se prenosi na vazdušni stub. Tada su viljuška i vazdušni stub u rezonaciji i ton se pojačao. Sanduče na koje smo postavili zvučnu viljušku se zove rezonator.
         Pored  zvučne viljuške u sanduče postavite još jednu takvu viljušku sa rezonatorom. Kada jednu od njih udarite, i drugo će početi oscilovati. Kada prvu viljušku uklonite i druga će i dalje oscilovati. I u ovom slučaju energija je prenešena sa jednog na drugi oscilator, koji imaju iste frekvencije.

I naše čulo sluga funkcioniše na principu rezonalizacije. U našem uhu ima oko 10 000 slušnih niti i svaka od njih ima svoju sopstvenu frekvenciju oscilovanja. Sopstvene frekvencije slušnih niti su u intervalu od 16 Hz do 20 000 Hz.

Šireći se vazduhom, zvučni talasi dopiru do našeg uha i pobušuju na oscilovanje sistem slušnih niti koje su uronjene u limfnu tečnost. Svaka slušna nit je rezonator koju pokreće na oscilovanje samo njegova frekvencija. Prema tome, granice našeg čula sluha određene su time što nema slušnih niti koje bi oscilovale izvan tog intervala frekvencija.
Naše uho je najfiniji slušni aparat. Ono posjeduje sto puta više "žica" nego klavir.


Akustičnost prostorije

Ako se izvor zvuka nalazi u nekoj zatvorenooj prostoriji, onda slušalac neće čuti samo zvukove koji dolaze direktno iz izvora. On će u tom slučaju čuti i sve koji su došli u uho nakon refleksije od zidova prostorije.
Zvuk se od zidova prostorije obično odbija više puta. Taj odbijeni zvuk produžava vrijeme trajanja prvobitno porizvedenog zvuka. Sve to može nekad povoljno, a nekad nepovoljno da djeluje na kvalitet zvuka u prostoriji.

Akustično djelovanje neke prostorije naziva se akustičnost prostorije.

Poznato je da čovječje uho može odvojeno da čuje dva zvučna signala ako oni dođu do uha u intervalu većem od 0,1 s.  Tu činjenicu treba uzeti u obzir prilikom projektovanja slušaonica, koncertnih dvorana i sl. Kolika će biti jačina reflektovanog zvuka zavisi od veličine i oblika prostorija, a isto tako i od materijala od kojeg su načinjeni zidovi. U današnje vrijeme razvila se posebna grana tehnike koja se zove arhitektonska akustika.

        U prostoriji srednjih dimenzija zvučni talas pretrpi nekoliko stotina uzastopnih odbijanja o zidove dok njegova jačina ne opadne ispod praga čujnosti. U velikim prostorijama, usljed refleksije, zvuk se može čuti i nekoliko sekundi poslije isključenja izvora. Suviše velika refleksija pogoršava akustične osobine prostorije i izaziva jako odjekivanje (eho). Takođe i suviše mala refleksija (veliko prigušenje) može nepovoljno djelovati na akustičnost prostorija. Kažemo da je tada soba gluha. Zbog toga se uzimaju neke optimalne vrijednosti prigušenja.
Materijali koji dobro refleksuju zvuk su npr. beton, malter,staklo, itd. A materijali koji dobro apsorbuju zvuk su npr . tepih, zavjese, čovječije tijelo, itd.

        Pri proračunu akustičnosti prostorija koristi se tzv. vrijeme reverbacije. To je vrijeme za koje jačina zvuka opadne na milioniti dio prvobitne vrijednosti, odnosno za 6 dB. Jasno je da je vrijeme reverbacije kraće ako se zvuk više apsorbuje na zidovima. Za govor je optimalno vrijeme reverbacije 1s, a za koncertne dvorane oko 2s.

        Zakoni akustike prostorija bili su poznati još starim Egipćanima, pa su ih primjenjivali pri gradnji svojih kazališta. Da bi akustičnost bila što bolja, u koncertnim dvoranama je orkestar smješten u naročitoj školjki koja ima oblik paraboličnog ogledala. Svod dvorane je zaobljen zato da bi reflektovani zvuk došao do posljednjeg mjesta u dvorani, gdje su sjedišta smještena amfiteatralno.
Zvučna barijera nastaje kada avion dosegne brzinu zvuka.
Kada avion leti, potiskuje pred sobom vazduh u talasima. Sa povećanjem brzine nastaje i potiskivanje vazdušnih talasa dok se ne stvori zid ili barijera komprimovanog vazduha pred njim. Sa otprilike 1200 km/h avion dostiže brzinu zvuka i probija tu barijeru (zid). U tom trenutku snažni pritisak vazdušnog talasa je poremećen i pretvara se u zvučni talas. Prilikom probijanja vazdušnog zida javlja se jak akustični efekat, sličan udaru groma. To se naziva zvučni udar.
Iz tih razloga se vrzina aviona izražava tzv. Machovim brojem. Machov broj M je odnos brzine aviona i brzine zvuka. Na primjer, kada avion ima M=1, onda se kreće brzinom zvuka. Kada ima M=2, onda se kreće dva puta brže od zvuka, itd.

Dopplerov efekat

Kada se izvor zvuka približava posmatraču, on registruje veću frekvenciju nego kada izvor zvuka miruje. Ta pojava se javlja kod svakog talasnog kretanja i naziva se Dopplerov efekat.
Na primjer, kada nam se priližava automobil sa uključenom sirenom, ton sirene će biti viši nego kada se automobil udaljava.
Kada postoji relativno kretanje između izvora talasa i posmatrača, onda posmatrač registruje promjenu frekvencije talasa. Ta pojava se zove Dopplerov efekat.


Do istog efetka će doći i kada izvor zvuka miruje, a posmatrač se kreće. Također Dopplerov efekat se javlja i kod elektromagnetnih talasa (vidljiva svjetlost, radio talasi, itd.)

Kada je poznata frekvencija izvora talasa, onda se može odrediti brzina kretanja objekta - izvora talasa. Pošto slične relacije, za promjenu frekvencije, važe i za elektormagnetne tlase, onda se može odrediti brzina rakete, kosmičnog broda, itd. Ova činjenica je iskorištena i u astronomiji. Poznato je da boja svjetlosti zavisi od njene frekvencije. Iz promjene boje svjetlosti, koju emituju zvijezde, može se odrediti da li se one udaljavaju ili približavaju zemlji. Tako je ustanovljeno da se sve zvdijezde udaljavaju od Zemlje, odnosno da se Svemir širi. Na osnovu toga je postavljena kosmološka hipoteza "veliog praska" (big bang), koja tvrdi da je Svemir nastao eksplozijom jedne jedine tačke u prostoru. Međutim, ta hipoteza nije nikada naučno dokazana.

Ultrazvuk

Ultrazvučni talasi imaju frekvenciju preko 20 000 Hz. Danas se ultrazvuk mnogo primjenjuje u praksi.
Kakve su njegove osobine?
Utrazvuk ne čujemo. Zbog velike frekvencije ima veliku jačinu. Zbog male talasne dužine ultrazvuk se može mnogo lakše usmjeriti u određenom pravcu u vidu uskih snopova. Tečnosti, a naročito voda, slabo ga apsorbuju.

Kako se dobija ultrazvuk?

Ultrazvuk niksih frekvencija (do 80 KHz) emituju neke životinje (delfin, slijepi miš, hrčak). Ultrazvuk visokih frekvencija dobija se vještački. Osnovni dio uređaja za dobijanje ultrazvuka je generator električnih oscilacija odgovarajuće frekvencije. Pretvaranje tih oscilacija u ultrazvučne talase vrši se na dva načina. Magnetostrikcija je efekat koji se zasniva na činjenici da se feromagnetni materijali skraćuju i produžuju u promjenjljivom magnetnom polju i tako proizvode mehaničke oscilacije. Recipročni piezoelektrični efekat se zasniva na tome da kvarc, pod djelovanjem naizmjenične struje, proizvodi oscilacije iste frekvencije.

Kakva je primjena ultrazvuka?

S obzirom da posjeduje veliku energiju, koristi se u tehnici za dobijanje fine emulzije usitnjavanjem, npr. zrnca za fotografske ploče, za sterilizaciju životnih namirnica, itd. Koristi se za ultrazvučnu defektoskopiju, tj. otkrivanje nedostataka u mentalnim odlivcima.
Posebno je važna primjena ultrazvuka u medicini. U posljednje vrijeme sve se više koristi za snimanje unutrašnjih organa, jer ne uništava zdrave čelije. Te metode se zasnivaju na različitoj refleksiji ultrazvuka na zdravom i oboljelom tkivu.
U hirurgiji ultrazvuk velikog intenziteta koristi se za spajanje ili siječenje kostiju.
Jedna od prvih primjena ultrazvuka, još za vrijeme Prvog svjetskog rata, bila je mjerenje dubine mora ili okeana. Pomoću ultrazvuka mogu se snimiti jata riba ispod morske površine i odrediti njihov položaj.

Infrazvuk ima frekvenciju manju od 16 Hz i taođer se ne čuje. Najčešći izvor infrazvuka su mašine sa niskim brojem obrtaja, vozila i potresi. Ako npr. zgrada u kojoj su postavljene takve mašine ima istu sopstvenu frekvenciju, može doći do opasne rezonacije. Infrazvuk proizvodi, npr. otvaranje i zatvaranje vrata.

Izlaganje infrazvuku izaziva mučninu kod čovjeka. Razlog tome je što unutrašnji organi imaju sopstvenu frekvenciju oscilovanja ispod 10Hz. Sva sredstva za zaštitu od infrazvuka su neefikasna, jer se vrlo malo apsorbuje. Ribe registruju ultrazvuk, uzrokovan morskim talasima, na hiljade kilometara udaljenosti.
Infrazvuk se primjenjuje kod vojnog izviđanja objekata koji se ne mogu otkriti vizuelnim osmatranjem.

English: Gender gaps on the brain

Gender gaps on the brain

Did you know that women`s brains are smaller than men`s? The average male bratin weighs about 1.3 kilograms, while the average of female brain weighs ten percent less. Since research has consistently shown that the bigger the brain, the cleverer the animal, men must be more intelligent than women. Right?
Wrong. Men and women consistently score similarly on intelligence tests, despite the difference in brain size. Scientists have wondered why for years, but now a team of researchers may have come up with the answer. It`s not just the size of the brain, they say, it`s what inside that counts. The bratin consists of  'grey matter' (the part of the brain that helps us to think) and 'white matter' (the part that helps us transfer information). And while men have more of the latter, the amount of  'thinking' brain is almost exactly the same in bot sexes.

It has been suggested that, in the case of human brains, smaller may also mean 'more efficient', perhaps because the two sides of the brain appear to be better connected in women. This means that little girls tend to learn to speak earlier, and that adult women can absorb all sorts of information form different sources at the same time, making them more adept at multi-tasking. When it comes to talking to the boss on phone, cooking dinner and keeping an eye on the baby all at the same time, it's women who come out on top every time. Men seem to do better tackling one job at a time..

There are other important differences that distinguish male and female brains. White matter is the key to spatial tasks-knowing where things are in relation to other things-and men consistently do better on this kind of exercise. 'Spatial abilities are a big part of sport,' says one researcher. 'A great soccer player, for instance always knows where he is in relation to the other plates. It's not just a question of muscles and speed, it's knowing where to go. 'And perhaps knowing where to go - or least thinking they know - also explains one of life's great mysteries'why men refuse to ask fot directions ... and women often need to!

The differences, according to researchers, begin in the womb. At about nine weeks old, differences in testosterone levels mean that male foetuses begin to develop a male brain, and females a female brain. The results can be seen in the behaviour of children as young as one. In one experiment, when a barrier was put between the toddlers and their mothers, the typical boy tried to climb the barrier or push it down. And the girl's strategy? To show distress, and attract help from another person.

In adult life, these brain defferences are clearly reflected in the career choices men and women make. 85 percent of the architects in the USA and 90 percent of the mechanics are men: both jobs which require good spatial skills. Meanwhile, 94 percent of speech therapists are women. It may all go back to our ancestors, according to Dr Helen Fisher, an expert in gender differences. 'In prehistoric times, women needed verbal and emotional skills to control and educate their babies, while men needed spatial skills to hunt. We'we got a very old brain in a very modern culture.'

If all this depresses you, it shouldn't. As biologist Anne Fausto-Sterling, points out, 'Just because we say we are born a certain way, we shouldn't close down possibilities. For every male or female who is 'stereotypical', I can think of another who isn't. The brain is not static. it changes throughout our lives according to what we do with it.