English: Gender gaps on the brain

Gender gaps on the brain

Did you know that women`s brains are smaller than men`s? The average male bratin weighs about 1.3 kilograms, while the average of female brain weighs ten percent less. Since research has consistently shown that the bigger the brain, the cleverer the animal, men must be more intelligent than women. Right?
Wrong. Men and women consistently score similarly on intelligence tests, despite the difference in brain size. Scientists have wondered why for years, but now a team of researchers may have come up with the answer. It`s not just the size of the brain, they say, it`s what inside that counts. The bratin consists of  'grey matter' (the part of the brain that helps us to think) and 'white matter' (the part that helps us transfer information). And while men have more of the latter, the amount of  'thinking' brain is almost exactly the same in bot sexes.

It has been suggested that, in the case of human brains, smaller may also mean 'more efficient', perhaps because the two sides of the brain appear to be better connected in women. This means that little girls tend to learn to speak earlier, and that adult women can absorb all sorts of information form different sources at the same time, making them more adept at multi-tasking. When it comes to talking to the boss on phone, cooking dinner and keeping an eye on the baby all at the same time, it's women who come out on top every time. Men seem to do better tackling one job at a time..

There are other important differences that distinguish male and female brains. White matter is the key to spatial tasks-knowing where things are in relation to other things-and men consistently do better on this kind of exercise. 'Spatial abilities are a big part of sport,' says one researcher. 'A great soccer player, for instance always knows where he is in relation to the other plates. It's not just a question of muscles and speed, it's knowing where to go. 'And perhaps knowing where to go - or least thinking they know - also explains one of life's great mysteries'why men refuse to ask fot directions ... and women often need to!

The differences, according to researchers, begin in the womb. At about nine weeks old, differences in testosterone levels mean that male foetuses begin to develop a male brain, and females a female brain. The results can be seen in the behaviour of children as young as one. In one experiment, when a barrier was put between the toddlers and their mothers, the typical boy tried to climb the barrier or push it down. And the girl's strategy? To show distress, and attract help from another person.

In adult life, these brain defferences are clearly reflected in the career choices men and women make. 85 percent of the architects in the USA and 90 percent of the mechanics are men: both jobs which require good spatial skills. Meanwhile, 94 percent of speech therapists are women. It may all go back to our ancestors, according to Dr Helen Fisher, an expert in gender differences. 'In prehistoric times, women needed verbal and emotional skills to control and educate their babies, while men needed spatial skills to hunt. We'we got a very old brain in a very modern culture.'

If all this depresses you, it shouldn't. As biologist Anne Fausto-Sterling, points out, 'Just because we say we are born a certain way, we shouldn't close down possibilities. For every male or female who is 'stereotypical', I can think of another who isn't. The brain is not static. it changes throughout our lives according to what we do with it.

T.S. ELIOT I FRANCUSKI SIMBOLIZAM (Šarl Bodler)

Bosanski jezik i književnost

UVOD

Realizam je otišao ispod svake granice podnošljivosti. Pojava naturalizma je odvela do krajnje granice ružnoga. Tradicionalna poetika je harmonično doba, harmonična slika svijeta. Ona u prvi plan stavlja opis slike svijeta i to radi pomoću pridjeva i atributa.
U drugoj polovini XIX st. se javlja neslaganje prema ovoj poetici i ovakvom viđenju svijeta. U Njemačkoj i Francuskoj se javlja pokret mladih koji se borio protiv naturalizma u književnosti. Iz toga se javlja moderna. Ona u prvi plan stavlja doživljaj slika svijeta. Iz moderne se razvilo još poetika, između ostalog i simbolizam koji je nastao u Francuskoj uporedo sa parnasom. Simbolisti su radije željeli pobuditi doživljaj nego opis čime su se borili protiv dotadašnje tradicionalne poetike koja je sve svela na opis.
Začetnik moderne je Šarl Bodler. On je svojom zbirkom "Cvjetovi zla" započeo novu eru u književnosti. Duboko je utjecao na francuske simboliste svojim konceptom i podudarnošću između boja, mirisa i zvukova.
Mnogi su njime bili fascinirani i na mnoge je utjecao pa tako i na T.S. Eliota koji je nastavio njegov koncept. U čijim djelima je izložena auditivna imaginacija i objektivni korelativ. Povezuje ih isti pogled na svijet, put kojim književnost treba da se razvija, poetika modernizma i sl.

T.S. ELIOT I FRANCUSKI SIMBOLIZAM (Šarl Bodler)

XIX st. je prekretnica u mnogo čemu pa tako i u književnosti. Dolazak nove generacije pisaca i njihov novi pogled na svijet oko sebe doveo je do preokreta u književnosti i odredio joj novi tok. Modernisti doživljavaju svijet oko sebe i to je jedna od glavnih odlika moderne. Dešava se drama, sukob i to pomoću apstrakcije i personifikacije. Odnos između pisca i predmeta je interaktivan i to je osnova. Rodonačelnik moderne je Bodler, a njeni predstavnici su bili Volt Vitman, Edgar Alan Po, Malarme i dr. Oni su se zalagali za isticanje subjektivnog JA, jer je JA opreka prema tradicionalnom MI. Afirmira se individualizam i umjetnost duše. Poetika moderne je sljedeća:

1. disharmonični senzibilitet

2. duhovni kontekst klonuća

3. individualizam

4. bjeg od puke stvarnosti

5. pesimizam zamjenju optimizam

6. obraćanje unutrašnjem čovjekovom životu

7. isticanje osjećajnosti, subjektivnosti i iracionalnog traganja za novim

8. nova umjetnička sredstsva

9. bogatstvo izražajnih formi

10. raznovrstnost motivsko-stilističkih obilježja

Forma stiha se mijenja, stih se lomi i postaje asimetričan i slobodan, jer forma mora korestpondirati sadržajem. Moderna traži stilske figure jer tada pjesma dobija konotativno značenje. Smjenjivanje asonance i aliteracije smjenjuje ritam u pjesmi i on postaje dinamičan, dakle stilska sredstva služe za izmjenu značenja što je suprotnost dotadašnjoj poetici.

Prve promjene izvršio je Bodler u svojoj zbirci pjesama "Cvjetovi zla" koja se smatra najvažnijim lirskim djelom XIX stoljeća. Kroz svoja djela nastojao je istkati i pokazati veze između zla i ljepote, nasilja i naslade. U njegovim djelima izražena je auditivna imaginacija i objektivni korelativ. Njegova poezija je izraz novog senzibiliteta, iako nije direktni predstavnik simbolizma. Među prvima je unio određene karakteristike simbolizma u svoja djela. to možemo vidjeti u njegovom sonetu "Suglasja" kad u tercinama Bodler govori o mirisima što je najbolje okarakterisao Žan Pol Sartr:

"Bodler je više od svih pjesnika u svojoj poeziji insistirao na mirisima. Ali mirisi za njega u to imaju naročitu moć da-iako se daju bez rezerve- evociraju nešto nadzemaljski, nedokučivo. Oni su u isti mah tijela i kao neka negacija tijela, ima u njima nečeg nezadovoljnog što se stapa sa vječnom Bodlerovom željom da bude negdje drugdje."

Ovakvom promjenom u književnosti utjecao je na mnogeda se odvaže i slijede njegov put. Tako je utjecao i na zasigurno jednog od najvećih pjesnika i jednog od najkontraveznije shvaćanih i prihvaćenih pjesnika XX stoljeća - T.S. Eliota. Njegov Prufrock kazuje svoj unutrašnji monolog razmišljajući između dvije opcije. Tu se javlja simbolizam karakterističan za Bodlera, gdje su simboli sadržani u prirodi. U jednom dijelu pjesme se javlja sunčavost i to onda kada Eliot uvodi koncept žute magle. Nalućuje se da je magla simbol za mačku pošto su pokreti magle nalik za pokrete mačke. Takva je i mačka: bježi dok joj se primičeš. Prufrock gleda ovu nekako nedodirljivu maglu. On ne zna da li ona postoji, ali želi vjerovati da je stvarna. Prufrock jasno otkriva jednu od glavnih karakteristika Eliotove rane poezije. Ona je pod velikim utjecajem francuskog simbolizma, a naročito Bodlera. Od Bodlera Eliot preuzima senzualni jezik i osjećaj za antiestetično, što sve doprinosi ukupnoj draži pjesme. I Bodler je posjedovao isti odnos prema pojedincu koji Eliot ugrađuje u Prufrocku: čudljiv, urban, izlovan, a ipak osjećajan mislilac. Ipak, dok bi Bodler i svi simbolisti od svog govornika pravili pjesnika ili umjetnika Eliot ipak od Prufrocka pravi nepriznatog pjesnika i svakodnevnog čovjeka. Kada kažemo da je Eliot revolucionisao modernu poeziju, onda imamo u vidu da je on to učinio u složenom procesu jednog napora da dođe do samodefinicije. On je svjesno birao svoju tradiciju, spajao njene raznorodne elemente u ličnu sintezu ne krijući, nego naprotiv, iznoseći otvoreno uticaje koji su bitni za formiranje njegove sopstvene poezije.

Potražimo li takve spoljašnje elemente, ugrađene u temelje Eliotove poezije, kao i poetike, najprije ćemo uočiti francuski simbolizam. Pjesme koje je Eliot objavljivao kao student na Harvardu, prije nego što je došao u doticaj sa poezijom francuskih simbolista zanimljive su samo za književne historičare - i to kao primjer mladalačke poezije koja ne kazuje ništa o prirodi budućeg razvoja njenog autora. A na taj razvoj bitno utiče susret dvadesetogodišnjeg  Eliota sa knjigom Artura Sajmonsa "Simbolistički pokret u književnosti". 

U vezi sa sličnostima između Eliota i Bodlera, sam Eliot o tome kaže: "Mislim da sam od Bodlera najprije naučio nešto što je presedan za mogučnosti poezije, nikada razvijene od strane ijednog pjesnika koji piše mojim jezikom, da se bavi ovim prljavim aspektima moderne metropole, o mogućnostima fuzije prljavo realističnog i fantazmagoričnog, mogučnosti jukstapozicije činjeničnog i fantastičnog. Od njega sam, kao i od Laforga, naučio da ona vrsta gradiva koja je meni bila data, ona vrsta iskustva koju je mogao imati maloljetnik u nekom industrijskom gradu u Americi, može biti gradivo za poeziju i da se izvor nove poezije može naći u onome što je do sada bilo smatrano kao nemoguće, jalovo, tvrdokorno nepoetsko. Da je, zapravo, posao pjesnika da stvara poeziju iz neistraženih zaliha nepoetskog, da je pjesnik zapravo po svom pozivu obavezan da nepoetsko pretvara u poeziju."

Najveći doprinos evropskoj poeziji u drugoj polovini XX stoljeća ostvaren je nesumljivo u Francuskoj. S time se slažu mnogi pa tako i Eliot koji se poziva na tradiciju koja počinje sa Bodlerom a kulminira u Valeriju. Bez tog Bodlerovog utjecaja na književnost zasigurno se ne bi desio ni preobražaj ostalih pjesnika, pa tako ni Eliota koji je onda utjecao na pjesnike u Americi i Engleskoj.

Iako su ova dva pjesnika veoma slična, imaju isti motiv i pišu o sličnim, gotovo identičnim temama, koje su uglavnom vezane za život svakodnevnog čovjeka i njegove probleme, među njima postoji jenda ključna razlika: Bodler je u svojim djelima kroz upotrebu simbola pokušavao biti što jasniji i što široj masi ljudi razumljiviji, dok je Eliot radio upravo suprotno od toga. On je upotrebom simbola težio ka tome da njega i njegovu poeziju razumiju samo posebni ljudi, da ga ne shvaća svako tako lahko što je i sam priznao rekavši: "Pjesnik ima pravo biti nerazumljiv za neuke."

ZAKLJUČAK

Nesumljivo je iz priloženog da je Bodler najutjecajniji pjesnik druge polovine XIX stoljeća i da je utjecao na mnoge pa tako i na T.S. Eliota. Upravo zato su očite sličnosti među njima dvojicom. Međutim, markantnost Eliotovog djela i njegove posebnosti tako da se ne može reći da je kopirao Bodlera. To dokazuje i neupitna razlika među njima dvojicom a to je da je Eliot želio biti razumljiv samo za određenu skupinu čitalaca što je i sam priznao. Njegova djela su jedinstvena i osnovna literatura mnogih evropskih, pa i svjetskih književnika. Dao je veliki doprinos razvoju moderne i simbolizma, kao i književnosti uopće.

Informatika: Vrste informacionih sistema, nastavak moje prethodne teme

Upravljački informacioni sistem
   Upravljanje uključuje dvije vrste aktivnosti: donošenje odluka i kontrola njihova izvršenja. Upravljački informacioni sistem treba da obezbijedi informacije za što bolje upravljanje.

Informatika: Informacioni sistemi

Polazeći kroz etape svoga razvoja, čovječanstvao ulazi u tzv. postinudstrijsko društvo, sve češće nazivano informaciono društvo, dobrim dijelom zahvaljujući i računarskoj tehnologiji. Na današnjem nivou razvoja nauke i tehnike informacioni je sistem (IS) jedan od institucionaliziranih oblika manifestiranja novih tendencija.
   Savremene se tehnologije razvijaju veoma brzo. Praksa pokazuje da je brzina razvoja tako velika da se ne supijeva standardizirati u opće usvojene standarde sve ono što tehnologije donose i pored izraženih napora da se standardizacija provede. Informacione tehnologije obiluju takvim primjerima. Tako je i s informacionim sistemom.
   Pragmatičan pristup navodi nas da se koristimo značenjem pojmova definiranih u "Enciklopediji računarskih nauka". Već odranije znamo da se informacija definira kao znanje, posebno kada ona ljudima ili mašinama pruža nove činjenice o realnom svijetu.
   Informacioni sistem (IS) može se definirati kao kolekcija ljudi, postupaka (procedura) i oprema izgrađenih, održavanih i aktiviranih za prikupljanje, zapisivanje, obrađivanje, memoriranje i predstavljanje (prikazivanje) informacija.
   Razvojem informacionih tehnologija u posljednje četiri decenije ostvareni su uslovi za koncipiranja i izgradnju različitih IS. Spektar razlika širok je i praktično obuhvata sve oblasti ljudskog rada za koje se grade odgovarajući IS. Najčešće su: upravljački IS, sistemi naučno-tehničkih informacija (SNTI), uredski, obrazovni kao i ostali. U svakom od njih postoje dalje specifikacije, npr: sistemi za podršku odlučivanju, sistemi za upravljanje proizvodnjom, sistemi u armiji, javnoj upravi i sl.
   I pored toga što svaka specifičnost informacionog sistema zahtijeva i različit pristup projektiranju, izgradnji i imeplementaciji, svi imaju i neke zajedničke karakteristike, tj. baziraju se na prikupljanju podataka, njihovoj obradiu informacije i opsluživanju korisnika informacijama. Zbog toga su potrebni projektiranje, opremanje savremenim tehničkim sredstvima, organizacija i učešće ljudi u svakom informacionom sistemu.
   Primjena IS utiče na mijenjanje novih tehnologija kao što i nove tehnologije utiču na njihov razvoj.
   Prema tome, za izgradnju i korišćenje informacionih sistema (IS) potrebno je raspolagati:
- kvalitetnim kadrom koji je u stanju da prihvati, projektuje, programira i realizira zadatke na računaru (analizatori, projktanti, programeri, operatori na računaru i slično),
- kvalifikovanim kadrom, odnosno osposobljenim korisnicima koji će moći postavljati upite putem terminala, unositi podatke i zadavati zadatke profesionalnom kadru,
-  računarskim sistemom koji će i hardverski i softverski biti odabran tako da najbolje i najjedtijine generira potrebne informacije,
- utvrđenim postupcima, propisima i definiranom dokumentacijom koji služe kao osnova rada sistema,
- drugom opremom, prostorom, komunikacijama i ostalim potrebama za efikasan rad,
- dobro definiranom organizacijom rada, načinima i sredstvima finansiranja, odgovornosti i ulozi sistema u objektnom sistemu.
   Sve ove komponente se međusobno povezuju u jedinstven "sistem". Takav sistem treba pažljivo projektovati, realizirati i održavati u pogonu, za šta postoje razvijeni postupci, ali prvo treba da upoznamo nekoliko osnovnih tipova informacionih sistema.
   Različite vrste objektivnih sistema i različite potrebe u informacijama uslovljuju nastajanje različitih IS-a. Do sada je najatraktivniji i najbolje obrađen upravljački informacioni sistem, kojeg ćete moći vidjeti u mom slijedećem postu.
Hvala na pregledu, i svakako pogledajte vrste objektivnih sistema.

Informatika: Razvoj savremenih računara

   Od prvih početaka savremenih računara 50-tih godina do današnjih verzija mnogo se toga izmijenilo i poboljšalo. Gotovo nijedna naučna oblast se nije tako brzo razvijala kao računarske nauke. Iako ne postoji čvrsta granica u razvoju pojedinih komponenti računara kao i njihovih primjena, ipak su određene prekretnice definirale nekoliko krupnih etapa u ovom razvoju. Prva etapa, ili kako se još zove, prva generacija računara obuhvata prve korake u razvijanju savremenih računara i naročito njihove primjene. Ovi računari rade na principima vakuumskih cijevi kao osnovnih elektronskih elemenata. Te elemente često možemo vidjeti u starim radio-prijemnicima, a izgledaju kao sijalica specijalnog oblika. Karakteristično je da su ovi lementi veoma nepouzdani, pa je u to vijeme dolazilo do čestih kvarova na računarima. Pored toga, za konstrukciju jednog računara bilo je potrebno jako mnogo ovih elemenata, tako da je kompjuter bio veličine sobe, a ponekad i veći. Ovi kompjuteri su se dosta malo primjenjivali zbog nedorađenog softvera, tako da su se njime koristili samo ljudi iz uskih, uglavnom naučnih krugova. U ovom prvom periodu oni se uglavnom koriste za složene matematičke proračune.
   Druga generacija računara počinje da se razvija oko 1960. godine. Njen razvoj podstiču načajne tehnološke inovacije na području elektronskih komponenti. Pojavljuju se novi elementi - tranzistori. Veoma su pouzdani, a i druge karakteristike su im bolje od vakuumskih cijevi i ostalih dotadašnjih elektronskih elemenata. Pošto su dimenzije tranzistora manje, i računar se po svojim dimenzijama znatno smanjuje. Važno je napomenuti za ovu generaciju računara da im se i cijena snižava, pa postaju pristupačniji širem krugu korisnika. Softver ovih računara se širi, tako da se pojavljuju i prve primjene u ekonomiji, medicini, hemiji, fizici itd. To se naročito odnosi na probleme u ovim oblastima koji su se javljali kada je trebalo obraditi velike količine podataka (stotine hiljada pa i  miliona).
   Nova tehnologija u proizvodnji elektronskih elemenata dovodi i do nove - treće generacije računara, i to 70-tih godina ovog vijeka. Nove komponente zovu se intergrisani krugovi. Jedna ovakva komponenta zamjenjuje više tranzistora, u početku je to nekoliko desetina, a kasnije dostiže i na hiljade. Zahvaljujući tome, dimenzije računara se još više smanjuju, cijena i dalje opada, tako da nalaze sve širu primjenu.
   Posebnu revoluciju u razvoju računarske tehnologije čini pojava mikroprocesora. To je najsavremenija elektronska komponenta, koja predstavlja kompletan procesor jednog računara u jednoj jedinoj komponenti veličine dugmeta (zato se i zove mikro, a nikako zbog njegovih mogućnosti).
   Ogromne su mogućnosti primjene ovih mikroprocesora kao i mikroračunara koji u svojoj osnovi imaju procesor ovog tipa. Zbog toga su potrebe za računarima danas sve veće. Predviđa se da će učešće računarske tehnike u ukupnoj proizvodnji jedne zemlje porasti u Zemljama Europe na 6,5%, a u SAD još više, na 8,7%. U nas je sve veći broj računara i sve je značajniji njihov uticaj na privredna i društvena kretanja,kao i na razvoj drugih naučnih oblasti. Računare nalazimo u bankama, fabrikama, bolnicama, na fakultetima, institutima, na sportskim borilištima. Oni pomažu čovjeku da što bolje, brže i tačnije obavi svoje svakodnevne zadatke, ali i da dođe do novih saznanja.  Nemoguće je prikazati okrilje njihove primjene.

English: Biography of Bob Dylan

   Bob Dylan was born in 1941. He started singing in New York clubs in the early 1969s and made his first album in 1962. In the USA at that time, many poor people and minorities like black people had no civil rights. Dylan`s early protest songs, such as Blowing in the Wind and The Times They Are A-Changin`, became associated with the civil rights movement for social change.
   During the mid-1960s he was influenced by rock music. He began playing electric guitar and his concerts were extremely loud. Also, his lyrics became more complex in songs such as Like a Rolling Stone and Visions of Johanna.
   Bob Dylan has made over forty albums and his songs have convered a wide variety of musical styles. Also, he has been on tour more or less continuously since 1989 - something his fans refer to as the `Never-Ending Tour`.

Lyrics of song: The Times They Are A-Changin`

Come gather round people wherever you roam,
And admit that the waters around you have grown,
And accept it that soon you`ll be drenched to te bone.
If your time to you is worth saving,
Then you better start swimming or you`ll sink like a
Stone,
For the times they are a-changin`.

Come writers and critics who prophesy with your pen

And keep your eyes wide the chance won`t come

again,
And don`t speak too soon for the wheel`s still in spin,

And there`s no telling who that it`s naming.
For the loser now will be later to win,
For the times they are a-changin`.

Come senators, congressmen, please heed the call
Don`t stand in the doorway, don`t block up the hall,
For he that gets hurt will be he who has stalled.
There`s a battle outside and it is raging.
It`ll soon shake your windows and rattle your walls,
For the times they are a-changin`.

Come mothers and fathers throughout the land,
And don`t criticize what you can`t understand,
Your sons and your daughters are beyond your command
Your old road is rapidly ageing.
Please get out of the new one of you can`t lend your hand,
For the times they are a-changin`.

The line it is drawn, the curse it is cast,

The slow one now will later be fast
As the present now will later be past,
The order is rapidly fading.
And the first one now will later be last
For the times they are a-changin`.

English: The mistery of Wales

To the west of England, lies a small, almost secret country called Wales. It is a land of green and grey: green fields, valleys and hills: grey mountains and sky, and grey stone castles.

The story of the Welsh people is one of determined resistance to invaders - the Romans, the Saxons, the Vikings, the Normans and finally the English. After the fall of the Roman Empire in 410 AD, barbarian Angles and Saxons invaded Britain. Legendary kings and princes, like King Arthur, won important victories against the Saxons but gradually these orginal `Britons` were pushed west into the hills and mountains of Wales. Welsh princes fought hard against the English but Wales was finally conquered. In 1301 Edward I gave his son the title of Prince of Wales and in 1536 Wales was united with England.
   Despite the conquest, this small nation of three milion people has maintained its unique culture and strong national identity, particularly through its language. Welsh, a Celtic language very different from English, is one of he oldest languages in Europe. However, in the nineteenth century and first half of the twentieth century, the Welsh language declined. The British government made English the official language and English was the only language allowed in schools. The number of Welsh speakers went down from 80%  to under 20% of the population. Since the 1960s, though, there has been a revival. Welsh, along with English, is an official language and is spoken by half a milion people. It is taught in schools, it is spoken in the Welsh Assembly, Wales` own regional `parliament` and there is a Welsh TV channel.
   A tradition of storytelling, poetry and singing began in the castles of the Welsh princes in the Middle Ages and continues today. Every year, eisteddfods are held around the country. An eisteddfod is a meeting of poets and singers who take part in competitions. As well as literature in the Welsh language, Wales has produced poets in English such as Dylan Thomas and R.S. Thomas. Famous actors include Richard Burton, Anthony Hopkins and Catherine Zeta-Jones. Wales is a musical nation and choirs are important. Nowadays, when the national rugby team plays in the capital, Cardiff, 80.000 voices can be heard singing the Welsh hymn, `Bread of Heaven`.
   The flag of Wales, with its red dragon, is one of the oldest in the world. It was brought to Britain by the Romans. The patron saint of Wales is St David who converted Wales to Christianity and established the Welsh church. The leek, a vegetable, is another national symbol. St David ordered his soldiers to wear them on their helmets before the Welsh went onto battle against the Saxons.