English: Biography of Bob Dylan

   Bob Dylan was born in 1941. He started singing in New York clubs in the early 1969s and made his first album in 1962. In the USA at that time, many poor people and minorities like black people had no civil rights. Dylan`s early protest songs, such as Blowing in the Wind and The Times They Are A-Changin`, became associated with the civil rights movement for social change.
   During the mid-1960s he was influenced by rock music. He began playing electric guitar and his concerts were extremely loud. Also, his lyrics became more complex in songs such as Like a Rolling Stone and Visions of Johanna.
   Bob Dylan has made over forty albums and his songs have convered a wide variety of musical styles. Also, he has been on tour more or less continuously since 1989 - something his fans refer to as the `Never-Ending Tour`.

Lyrics of song: The Times They Are A-Changin`

Come gather round people wherever you roam,
And admit that the waters around you have grown,
And accept it that soon you`ll be drenched to te bone.
If your time to you is worth saving,
Then you better start swimming or you`ll sink like a
Stone,
For the times they are a-changin`.

Come writers and critics who prophesy with your pen

And keep your eyes wide the chance won`t come

again,
And don`t speak too soon for the wheel`s still in spin,

And there`s no telling who that it`s naming.
For the loser now will be later to win,
For the times they are a-changin`.

Come senators, congressmen, please heed the call
Don`t stand in the doorway, don`t block up the hall,
For he that gets hurt will be he who has stalled.
There`s a battle outside and it is raging.
It`ll soon shake your windows and rattle your walls,
For the times they are a-changin`.

Come mothers and fathers throughout the land,
And don`t criticize what you can`t understand,
Your sons and your daughters are beyond your command
Your old road is rapidly ageing.
Please get out of the new one of you can`t lend your hand,
For the times they are a-changin`.

The line it is drawn, the curse it is cast,

The slow one now will later be fast
As the present now will later be past,
The order is rapidly fading.
And the first one now will later be last
For the times they are a-changin`.

English: The mistery of Wales

To the west of England, lies a small, almost secret country called Wales. It is a land of green and grey: green fields, valleys and hills: grey mountains and sky, and grey stone castles.

The story of the Welsh people is one of determined resistance to invaders - the Romans, the Saxons, the Vikings, the Normans and finally the English. After the fall of the Roman Empire in 410 AD, barbarian Angles and Saxons invaded Britain. Legendary kings and princes, like King Arthur, won important victories against the Saxons but gradually these orginal `Britons` were pushed west into the hills and mountains of Wales. Welsh princes fought hard against the English but Wales was finally conquered. In 1301 Edward I gave his son the title of Prince of Wales and in 1536 Wales was united with England.
   Despite the conquest, this small nation of three milion people has maintained its unique culture and strong national identity, particularly through its language. Welsh, a Celtic language very different from English, is one of he oldest languages in Europe. However, in the nineteenth century and first half of the twentieth century, the Welsh language declined. The British government made English the official language and English was the only language allowed in schools. The number of Welsh speakers went down from 80%  to under 20% of the population. Since the 1960s, though, there has been a revival. Welsh, along with English, is an official language and is spoken by half a milion people. It is taught in schools, it is spoken in the Welsh Assembly, Wales` own regional `parliament` and there is a Welsh TV channel.
   A tradition of storytelling, poetry and singing began in the castles of the Welsh princes in the Middle Ages and continues today. Every year, eisteddfods are held around the country. An eisteddfod is a meeting of poets and singers who take part in competitions. As well as literature in the Welsh language, Wales has produced poets in English such as Dylan Thomas and R.S. Thomas. Famous actors include Richard Burton, Anthony Hopkins and Catherine Zeta-Jones. Wales is a musical nation and choirs are important. Nowadays, when the national rugby team plays in the capital, Cardiff, 80.000 voices can be heard singing the Welsh hymn, `Bread of Heaven`.
   The flag of Wales, with its red dragon, is one of the oldest in the world. It was brought to Britain by the Romans. The patron saint of Wales is St David who converted Wales to Christianity and established the Welsh church. The leek, a vegetable, is another national symbol. St David ordered his soldiers to wear them on their helmets before the Welsh went onto battle against the Saxons.

Getting Around Britain

In Britain, we still calculate distances in miles and we still drive on the left. Tough just to be difficult, there is one road in London, near the Savoy Hotel, where you have to drive on the right! Many of Britain`s roads follow ancient Roman roads and you have to pay at some old toll bridges dating back hundreds of years. In London, we still have red double-decker buses and black London cabs, Before they can work, London cab drivers still have to spend about 18 months larning  all about the streets of London to get `the knowledge`.
However, not everything about British transport is as it used to be fifty years ago. There are now more than 25 milion cars on our roads so traffic jams are common on Britain`s motorways, like the infamous M25 around London. And even though we invented the railways, our train network is not in a terribly good state; you get delays caused by unpredictable events such as `leaves on the lines` in autumn. To improve the situation in transport, the goverment is investing a lot of money in the railways and coming out with `new` ideas like troll motorways and congestion charges in major cities like London.
   Despite all of this, there are some fantastic ways of getting around the country and enjoying yourself at the same time. For example, you can go on a cycling holiday. Britain has thousands of miles of qurt country lanes and forest tracks which are ideal for keen cyclists. There are even more footpaths for walking holidays from one end of the country to the other, like Offa`s Dyke Foothpath on the lovely borders of England and Wales. For the more adventurous, there are plenty of places for horse riding and canoeing as well as hang-gliding, paragliding and ballooning.
   If you want something a bit safer and less energetic, go on a narrow boat. Britain has a great network of canals, a lot of them going through spectacular countryside. Another relaxed option is to go on one of Britain`s many stream railways like the Severn Valley Railway or the Snowdon Railway which goes up the highest mountain in Wales. Just sit back and enjoy it!

Informatika: Historijski razvoj računara 2.dio

Počeo je i 20. vijek. Mada se mehanički kalkulatori sve više usavršavaju, još uvijek nema nekih značajnijih pokušaja u realiziranju računara opće namjene. tek oko 1930. godine, paralelno u Njemačkoj i SAD, javljaju se prvi pokušaji. U Njemačkoj 1938. godine Konrad Zuse (Cuze) gradi mehanički računar Z1. Kasnije ga usavršava, tako da 1941. godine mašina Z3 prdstavlja prvi računar opće namjene, i to programski kontroliran. Zuseov rad prekinuo je drugi svjetski rat, tako da on i nema mnogo uticaja na budući razvoj računara.
   Nastupala je završna faza drugog svjetskog raata. Ratna mašinerija SAD bila je u punom pogonu. Sazrela je spoznaja da su u modernom ratu veoma važna savremena ratna, ali i druga sredstva. Velika količina podataka zahtijeva istraživanje i na polju njihovog memoriranja i obrađivanja.
   Krajem rata očiti su i prvi rezultati. Najpoznatiji su elektromehanički računari: MARK 1, koji je razvio Aiken sa Haward univerziteta, i Bell-Model I, čiji je konstruktor Stibitz (Štibic). Međutim, u savremenim računarskim naukama jedan drugi računar smatra se pravim savremenim računarom opće namjene. Njega su napravili naučnici Echert (Ekert) i Mauchly (Monhli) s univerziteta u državi Pensilvaniji.
f) Echertov i Mauchlyov računar (1946. god.)
Tokom 1946. godine izašao je prvi elektronski računar. Ta godina se često uzima kao godina pojavljivanja modernih računara. Prvi koji se pojavio bio je računar ENIAC. Koristio je vakuumske cijevi kao elemente za pohranjivanje brojeva i brojanje električnih signala. Sastojao se od 18 000 ovih elektronskih cijevi, dakle, bio je prvi računar baziran na elektronskim komponentama.
Jon Echert i Prosper Mauchly  morali su savladati gotovo nepremostiv problem nepouzdanih vakuumskih cijevi. Zbog toga je ovaj računar upotrebljivan uglavnom za eksperimentiranje i istraživačke zadatke i nikad nije postao komercijalno sredstvo.

g) Von Neumannov (Fon Nojman) računar s pohranjenim programom (1946.god.)
Glavni operacioni nedostatak računara ENIAC bio je pomanjkanje memoriranih programa. Zato 1946.godine John Von Neumann predlaže novi način rada s instrukcijama, ali i podacima. On omogućuje pohranjivanje programa i podataka u memoriji računara. Orginalni Von Neumannov računar bio je model MANIAC razvijen za specijalne vojne potrebe. Von Neumann zajedno sa Echertom i Mauchlyem osniva posebnu firmu o okviru koje se proizvodi i prvi komercijalno upotrebljivi elektronski računar UNIVAC. Njegova kompanija postala je kasnije dio poznate firme za proizvodnju računara sa istim imenom - UNIVAC, danas UNISYS.

Osnovne komponente ovih prvih računara, bar sa stanovišta principa rada, sačuvale su se i do danas, tako da se često kaže da i današnji savremeni računari rade po Von Neumannovom konceptu.

Informatika: Historijski razvoj računara

Historijski razvoj računara

   Tokom razvoja ljudskog društva problem obrade različitih podataka je stalno prisutn. U početku je ljudski mozak jedino sredstvo koje može da procesira podatke. Međutim, porastom broja podataka čovjek traži pomoćna sredstva za što lakšu obradu. Već tada postaje jasno da ljudski mozak posjeduje važna ograničenja. Prvo, brzina kojom ovaj "računar" obrađuje podatke postaje ograničenje. Tipične elementarne operacije oduzimaju vrijeme od nekoliko sekundi, pa i nekoliko minuta. Složeniji problemi kojima je potrebno niz ovakvih elementarnih operacija traže sve više vremena, pa se poneki uopšte ne mogu ni riješiti na ovaj način. Drugi problem koji se javlja pri ljudskom procesiranju podataka na ovaj način. Drugi problem koji se javlja pri ljudskom procesiranju podataka je čovjekova sklonost greškama, naročito kada se radi o velikom broju podataka. Tu se javlja problem zaboravljanja.

   Težnja za računarskim mašinama, za pomagačima koji bi mogli osloboditi ljudski mozak navedenih problema i ograničenja veoma je stara. Stari Grci i Egipćani služili su se veoma nepreglednim načinom pisanja brojeva. Tom načinu bila su prilagođena i njihova računarska "pomagala" u čiju su se pomoć uzdali: bogati trgovci imali su jednog ili više robova koji su prstima pokazivali stanje pojedinih faza računanja i tako pomagali pravilnom odvijanju računarskog procesa. Manje imućni trgovci morali su se zadovoljavati kamenčićima razmještajući ih po naročitoj ploči za računanje. Ovaj način računanja doveo je do pojave prvog računarskog pomagala naziva se ABACUS. Kulturno-historijski posmatranao, ovaj izum predstalja vrhunsko dostignuće tog vremena. Tokom vremena ovaj izum je doživio dosta izmjena, a ovdje ćemo dati osnovne karakteristike posljednjih verzija.

a) "Računar" ABACUS (500.g.p.n.e.). Abacus je mala sprava za računanje, korištena u posljednjih    2 000 godina, a primjenjuje se i danas u nekim dijelovima Azije.
Abacus je pravougli okvir s nekoliko paralelnih žica. Svaka žica ima sedam kuglica (pločica", dvije iznad horizontale i pet ispod nje. Brojevi se predstavljaju pomicanjem kuglica duž šipki. Svaka kuglica iznad srednje horizontale ima vrijednost 5, a ispod nje vrijednost 1. Na ovom pomoćnom sredstvu mogu da se vrše operacije sabiranja, oduzimanja, množenja i dijeljenja brzinom koja nas ponekad zna iznenaditi. Odlučujući korak u razvoju računara napravila je tehnika proizvodnje satova, koja svoj procvat doživljava u 16, a još više u 17. vijeku. Tada je postalo moguće pronaći određena konstrukciona rješenje za mehanizme koji rade na mehaničkim principima. U to vijeme se znalo vješto povezati kretanje različitih poluga i zupčanika u složene satne mehanizme.
   Međutim, ovi mehanizmi su našli primjenu i u izgradnji prvih aritmetičkih mašina. Smatra se da je prvu ovakvu mašinu izradio Wilhelm Schikard (Vilhelm Šikard), profesor matematike i astronomije, i to 1623.godine. Njegov orginalan model ove mašine je nestao, tako da je ova preteča savremenih računara rekonstruirana tek 1960. godine. Ne znajući za rad Schickarda, nekoliko godina kasnije konstruirao je i svoju aritmetičku mašinu poznati Pascal (Paskal). Proširenje ove mašine dao je Lebniz (Lajbnic).

   b) Pascalova aritmetička mašina (1943.god)
Pascal je u 19. godini izmislio svoj prvi mehanizam za računanje. Princip rada ove mašine je gotovo isti kao i kod današnjih malih đepnih kalkulatora s mehaničkim elementima. On je radio na bazi okretanja točkića oko ose s podjelom od 0 do 9. Vođeno je računa i o prenosu, pa zato poslije prelaska cifre 9 slijedeći točkić (značajnija cifra) pomiče se naprijed za 1. Ova mašina mogla je da obavlja samo dvije osnovne aritmetičke operacije: sabiranje i oduzimanje.

   c) Lebnizova mašina za računanje (1694.god.)
Principom Pascalove mašine koristio se i Lebniz, koji je razvio prvu mašinu za direktno množenje, i to na principu višestrukog sabiranja. Operacije sabiranja i oduzimanja su posebno usavršene. Leibniz je smatra da njegova mašina, koja je realizirana na ovaj način, može da koristi istraživačima za računanja. Tokom godine mehanički kalkulator se razvijao bazirajući se, najvećim dijelom, na principima Leibnizove mehaničke mašine za računanje.
Od mehaničkih mašina za računanje do savremenih računara opće namjene trebalo je preći veoma dug put. Naročito značajne doprinose daju pojedini naučnici tokom 19.vijeka. Među njima je svakako najpoznatiji engleski profesor matematike Charles Babbage (Čarls Bebidž) sa svojom analitičkom mašinom.

d) Babbageova analitička mašina (1834.god.)
Charles Babbage je imao vrlo značajnijeg udjela u razvoju računara. On je bio skoro 100 godina najnapredniji sa svojim idejama u ovoj oblasti. Babbage je planirao analitičku mašinu koja je imala gotovo sve glavne karakteristike modernog računara. Instrukcije bi se obrađivale preko programa na bušenim karticama, a u ovu mašinu bi bila uključena i memorija, kao i izlazne jedinice za štampanje rezultata. Međutim, tehnologija u to vrijeme nije bila tako razvijena da bi mogla pratiti Babbageove zamisli. Pokušaji su propali i zbog toga što nije bilo dovoljno ni novca, tako da je ovaj plan ostao pod nazivom "Babbageov ludi poduhvat" i nije nikad realiziran.
   Mada je Babbage prvi zamislio primjenu bušene kartice za unošenje podataka u mašinu, on tu svoju zamisao nije nikad realizirao. Tek krajem 19.vijeka Herman Hollerith (Holerit) konstruira spravu koja može da čita podatke sa standardizovanih kartica.

e) Hellerithova mašina za bušene kartice (1890.god)
Hollerithova kartica napraljena je od tvdog papira normirane veličine. U kartice s po unaprijed zadanom ključu utiskuju u obliku rupica različiti brojevi, slova i znakovi. Značenje je određeno položajem rupica na kartici. Ovako izbušene kartice s upisanim podacima čita posebna mašina, a to je čitač kartica.
Čitač kartica čini serija metalnih pločica (klinovi) žicom spojenih za jedan kraj. Ubušenja padaju pod klinove, čime dolazi do kontakata žice s pločicama, a time i do protoka električne struje. Ovaj način je bio elektromehanički  proces čitanja bušene kartice. Zahvaljujući njemu, bilo je omogućeno brzo i efikasno čitanje veće količine podataka, kao i određena jednostavna obrada. Ona se uglavnom sastojala u sortiranju (uređivanju po nekim karakteristikama) unesenih podataka. Na tim osnovama napravljen je prvi perodični popis stanovništva SAD 1890.godine. Kartica je u tom slučaju sadržala ime osobe, pol, adresu, godine starosti i druge podatke. Kompanija koju je Holerizh organizirao 1911.godine prerasla je kasnije u jendog od najjačih proizvođača računara-IBM (International Business Mashines).

U narednom članku nastavljamo :)

Informatika: INFORMACIJA I PODATAK, pojmovi

INFORMACIJA I PODATAK

Pojam informacije je često primjenjivan u našem svakodnevnom govoru, pa gotovo svi smatramo da ga razumijemo I pravilno upotreebljavamo. Međutim, potrebno je naglasiti da se informacija u svakodnevnom komuniciranju posmatra sa stanovištva efektivnog nivoa. Zbog toga nam može biti I bliska tvrdnja da je proces informiranja u svojoj suštini proces sticanja znanja s ciljem realizacije određenih zadataka.

U svakodnevnom govoru upotrebljava se još jedan pojam vezan za informaciju, a često se poistovjećuje s njom. To je pojam podatka.

Potrebno je, ipak, na neki način razlikovati podatke I informacije, naročito kada se ovi pojmovi posmatraju na najopštijem efektinom nivou. Podatkom se u opštem slučaju može smatrati određeni zapis o nekom događaju, pojavi ili karakteristici iz okoline koju nazivamo objektivna stvarnost.

Da bismo ove pojave registrirali I zapisali, koristimo se identifikatorima. Identifikatori su, zaporavo, nizovi znakova nekog alfabeta, a takve nizove nazivamo podacima.
Jedna pojava se od druge razlikuje I po svojim osobinama. Dodjeljuvajući svakoj osobni novi identifikator (atribut), uvode se I novi podaci. Posmatrajmo, na primjer, pojavu koju ćemo nazivati automobil. Riječ “automobil”, kao niz slova, upotrebljavamo da bismo identificirali takvu pojavu. Međutim, korišćenje toga identifikatora ne omogućuje razlikovanje pojave “automobil” od neke druge pojave, recimo pojave “kuća”. Da bi se pojave međusobno razlikovale, moraju se navesti atributi koji identificiraju njihove osobine. Recimo da su atributi automobila: vrsta, registarski broj, snaga motora, boja, proizvođać I slično, a atributi kuće: broj spratova, broj ulaza, adresa, boja I slično. Očigledno je da neke osobine mogu biti slične, a druge potpuno različite. Zbog toga je potrebno svaku od njih identificirati posebnim podatkom-atributom.
Posmatrajmo osobinu označenu atributom boja. I automobil, I kuća I noge druge pojave posjeduju takvu osobinu. Boja može biti različita I ima svoju vrijednost u spektru boja. Svaku od tih različitih boja označimo posebnim nizom znakova I taj niz znakova nazivamo podatkom kojim identificiramo vrijednost. Prema tome, dolazimo do nove vrste podatka koji predstavljaju vrijednosti atributa neke pojave. Vrijednosti mogu biti numeričke (npr. Vrijednost atributa broj-spratova-kuće), ali I znakovne (npr. Vrijednost atributa adresa-kuće). Prema tome, podaci mogu biti različiti po namjeni kao I po načinu pisanja.

    Infrmaciju, tzv. elementarnu, dobivamo povezivanjem tri podatka u cjelinu: identifikatora pojave (npr. "automobil"), identifikatora atributa (npr.  "boja") i identifikatora vrijednosti (npr. "žut"). Na taj način dobijamo elementarnu informaciju "automobil žute boje". Isto tako, dajući vrijednosti atributima registarski broj, snaga motora, vlasnik i slično, dobivamo ostale elementarne informacije o automobilu. Prema tome, svaki skup koji sadrži tri podatka-pojavu, atribut i vrijednost-formira elementarnu informaciju.

   Grupisanjem elementarnih informacija formiramo složene informacije i od njih gradimo informacione skupove.

   Potrebno je uočiti još jednu značajnu komponentu takvog definiranja infomacije-vrijeme. Automobil vremenom može da promijeni boju, neprestano stari i slično. Prema tome, vrijednost atributa kojom se određuje pojava mijenja se u vremenu, pa je potrebno utvrditi i vrijeme u kojem ta vrijednost uistinu određuje pojavu. Zato možemo reći da pojava, atribut, vrijednost i vrijeme formiraju informaciju. 

   Tek kada se ova četvorka počne koristiti za donošenje određenih odluka s ciljem rješavanja nekog problema, ona onda prerasta u korisnu, vrijednu informaciju (sa stanovišta efektivnog nivoa). Npr. Ljekarski nalaz predstavlja skup podataka koji postaju vrijedne informacije kada dođu do ljekara koji ih može interpretirati i donijeti odgovarajuće odluke o načinu lječenja pacijenta, o potrebnim lijekovima, eventualnoj operaciji i sl. Ocjene u školskom dnevniku predstavljaju, isto tako, skup podataka koji postaju korisne informacije za nastavnika pri zaključivanju konačne ocjene ili za učenika kada želi da ih ispravi.

   Podaci u suštini postaju informacije tek onda kada spoznamo njihov smisao, kada nam obogaćuju znanja i pomažu u rješavanju problema. Podatke je moguće prikupljati, obrađivati, čuvati i mijenjati način njihovog zapisivanja. Oni imaju i određena svojstva: preciznost, vrijeme trajanja i sl. Očito da su ovi pojmovi (podatak, informacija i znanje) povezani i da daju određenu sliku okoline. 

   Podaci, bilo na papiru ili u računaru, postaju informacije tek kada se upotrebljavaju (od strane prijmnika u komunikacionom procesu). Zahvaljujući novim informacijama, korisnik može da proširuje znanje o određenim pojavama i događajima iz okoline. Ukoliko se podatak registriran na nekom od medija ne koristi i akoi nema nikakvih šansi da se ikad iskoristi, on prestaje da bude podatak.

   

Informatika: Tri nivoa posmatranja komunikacionog procesa

   U novije vrijeme komunikacionim procesom se bave stručnjaci iz mnogih oblasti. Jedan novinar i jedan inžinjer zainteresirani su za različite aspekte komunikacionog procesa, pa često ljudima izgleda da su informacije kojima se bave novinar i inžinjer sasvim različite. Zato je potrebno naglasiti da je koncept komunikacionog procesa (pa i pojam informacije) jedinstven, samo su različiti nivoi sa kojih se ovaj proces posmatra.
   U teoriji informacija definirana su tri nivoa posmatranja komunikacionog procesa, mada ni među njima nema oštre granice. To su:

a) tehnički nivo,
b) semantički nivo,
c) efektivni nivo,

a) Tehnički nivo, kao što i samo ime kaže, bavi se određenim tehničkim aspektima prenosa informacija komunikacionim kanalom. Naime, ovdje se razmatra tačnost prenosa poruke od informacionog izvora do prijemnika. Kada se jedna poruka formulira, pitanje je kako će ona biti u koderu pretvorena u niz signala, kako će se prenijeti kanalom veze i da li će biti smetnji? Konačno, kada dođe do prijemnika, kako će se niz signala u dekoderu ponovo pretvoriti u poruku? Ovaj nivo najviše je razrađen u teoriji informacija, a najviše zaslugom Shannona, koji je dao jednu zaokruženu matematsku interpretaciju ovog nivoa.

b) Semantički nivo razmatra da li prenesena poruka ima ili nema određeno značenje za prijemnik. Dok se na tehničkom nivou poruke "AABC" i "KREDA JE BIJELA" isto tretiraju, odnosno najbitnije je da se one pravilno prenesu do prijemnika, dotle semantički nivo razlikuje karakter ovih poruka:
"AABC" - nema nikakvo značenje, bar sa stanovišta prijemnika koji očekuje poruku na bosanskom jeziku;
"KREDA JE BIJELA" - ima određeno značenje za prijemnik.

c) Efektivni nivo razmatra primanje informacija i njihov značaj pri donošenju određenih odluka. Ovaj nivo ispituje kako neka informacija može da doprinese da prijemnik donese određenu odluku koju bez te informacije nije mogao donijeti. Dvije poruke: "KREDA JE BIJELA" i "ČAS JE ZAVRŠEN", koje na tehničkom i semantičkom nivou imaju isti efekt, na efektivnom nivou imaju različitu interpretaciju:
"KREDA JE BIJELA" - to je poruka koja sa stanovišta efektinog nivoa nema svoju vrijednost, korisnost, jer ne doprinosi donošenju nikakve odluke. Ukoliko je ućenik prijemnik ove poruke, odgovroiće: "Bijela je, pa šta?" ili: "To svako zna". Znači, ova poruka ga neće potaći ni na kakvu akciju.
"ČAS JE ZAVRŠEN" - ovo je poruka koja učeniku kao prijemniku u procesu komuniciranja govori mnogo više. Na osnovu nje on donosi odluku da spremi svoje stvari, izađe iz učionice itd. Potrebno je naglasiti da i ova poruka za određene prijemnike nema vrijednosti, što pokazuje da je efektivna vrijednost informacija različita, u zavisnosti od prijemnika.